Branislav Lečić je podnio tužbu protiv mlađe koleginice Anđele Jovanović jer nije bila spremna dijeliti kadar s njim u seriji “Radio Mileva”. Glumac se ponovno oglasio u vezi s ovim slučajem gostujući u Jutarnjem programu.
Sada je govorio o aktualnom slučaju, ali je spomenuo i Danijelu Štajnfeld.
“Želim se osvrnuti na činjenice, kako zbog drugih tako i zbog sebe. Trebao sam snimati “Radio Milevu” i bio sam oduševljen. Potpisao sam ugovor, naučio tekst, pripremio se za ulogu, a onda je noć prije snimanja došlo do neočekivanog otkaza. Nele mi se ispričao, shvatio je da Anđela nije htjela snimati sa mnom. Čuo sam neke sumnjive pretpostavke, shvatio sam o čemu se radi, jer sam već bio meta slične demonizacije prije tri godine, što je proizvela Danijela. Ovo je prvi put da mi je netko uskratio pravo na rad. Je li moguće da vam netko uskrati posao? To je kao što je Hitler radio s Židovima za vrijeme rata”, izjavio je Lečić u Jutarnjem programu na TV Pink.
“Producent je postupio korektno, isplatio mi je polovicu honorara… Sve bi bilo u redu da se ona ispričala, ponudio sam joj to, ali ona to nije prihvatila, već je nastavila svoju agendu, vjerojatno iz drugih razloga koje ja ne mogu shvatiti. Tvrdnja da je imala neugodno iskustvo sa mnom je besmislica. Nikad se nismo družili ili bili zajedno, osim jednog razgovora prije devet godina, gdje sam pokušao vidjeti je li kći mojih kolega, koja se školovala u inozemstvu i željela nastaviti karijeru ovdje, spremna za ulogu koju sam joj htio ponuditi. Tada nije bila spremna, čak ni da je uvrijedim, ne bih joj ponudio tu ulogu, samo sam želio upoznati je.”
Lečić smatra da je njegovo ime obljubljeno od slučaja u kojem ga je glumica Danijela Štajnfeld optužila za silovanje:
“Ako je podrška Anđeli bila zato što je ona, kao posljedica Danijelinih tvrdnji, prihvatila taj stav, demonizacija mene, pa se osjetila u toj grupi, kao borac za ženska prava, onda se postavlja pitanje: ‘Ljudi, jeste li normalni?’. Taj proces je završen prije tri godine, s jasnim ishodom. Mora postojati granica! Predistražni postupak tog slučaja je odbačen, nije došlo do istražnog postupka jer nije bilo osnova za istragu. Taj slučaj prije tri godine stvorio je sliku mene kao monstruma, kao seksualnog napasnika. Čak i kad bih rekao nekoj ženi da je lijepa, to bi bio mobing, potpuno je ludilo, to je, po meni, poremećaj uma! To je pristajanje na agendu koja želi stvoriti strah u muško-ženskim odnosima. Govoreći o Danijelinom slučaju, ne samo da je bio odbačen nego je i utvrđeno da u trenutku kada je tvrdila da je silovana, prema policijskom istraživanju, ja nisam bio tamo, nisam mogao biti tamo. Valjda žena zna kada je silovana! Gdje je granica?! To je smišljena zavjera, niz motiva i razloga s političkom pozadinom. Ona ima svoje posljedice i regrutira ljude, jer nakon što je proglasila moju nevinost, u mojoj branši je nastavljena ta agresivna agenda prigrljena kao progresivna. Tužena je i bit će. Postavlja se pitanje karaktera i pameti, kao da smo postali zvjerinjak! Ako podržavanje znači nastaviti gurati agendu koju je Danijela postavila prije tri godine, ima li uopće osjećaja, časti, pravde i granica?! To direktno utječe na moj život i egzistenciju. Stvara se atmosfera linča i stigmatizacije. Sada svatko može pljunuti po meni i baciti pikado, reći: ‘On je kriv, dokazi nisu dovoljni’, ne! Bilo je dovoljno dokaza da se dokaže da je to laž! Sada ću ja biti osuđen cijeli život za nešto što nikada nisam učinio, što je čista konstrukcija”, dodao je on, nastavljajući:
“Vrlo važno, i moja kći je glumica, zar nijednoj od tih osoba koje su me optužile ne pada na pamet da bih ja, tko je grlio snažno, silovao moju kćer?! Iskreno, pravo na rad je ugroženo, što se pokazalo i u slučaju Bikovića, ali sam bio principijelan. Neki su mu pružili podršku, i ja s njima. Zašto? Jer je to bio princip, ako ti se ne sviđa, draga Anđela, kasno si shvatila, barem se ispričaj!” rekao je Branislav.
