Svaki put kad se pokuša naći zajednički jezik i postići konsenzus među političarima Bosne i Hercegovine, rezultat izgleda kao slika potpunog haosa i nefunkcionalnosti. Najnoviji primjer ove šokantne dinamike stiže u obliku nesposobnosti da se donese jednostavna odluka o proglašenju Dana žalosti.
Najprije je Vijeće ministara BiH pokušalo je proglasiti Dan žalosti na čitavoj teritoriji države. No, ovaj plemeniti cilj je propao zbog nesuglasica među ministrima, pri čemu su ministri iz Republike Srpske (RS) Nenad Nešić i Staša Košarac odbili podržati ovu odluku.
Onda je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine zakazala hitnu sjednicu kako bi 16. augusta proglasila Danom žalosti na prostoru entiteta.
U svjetlu ovakvih događaja, čini se da politička elita ne shvaća koliku štetu nanosi građanima. Umjesto da se udruže u vremenu tuge, političari koriste ove situacije kako bi zadovoljili svoje interese i demonstrirali svoju političku moć. Dok građani traže utjehu i jedinstvo, političari se igraju igre sa sudbinom naroda.
Pa da vidimo ko je bio protiv proglašavanja Dana žalosti. Ministar Staša Košarac, kojeg je bivša supruga Sanja Stanković optužila za porodično nasilje, ili pak Ministar (ne)sigurnosti Nenad Nešić, protiv kojeg je podignuto više krivičnih prijava za reketiranje i ostale nezakonite radnje iz vremena dok je bio vršilac dužnosti direktora „Putevi RS“.
Kakav samo politički pejzaž ima Bosna i Hercegovina!
Nesposobnost da se postigne konsenzus oko proglašenja Dana žalosti nije samo rezultat političke igre, već i odraz moralnog propadanja među vodećim političarima.
Stavovi i postupci ovih ministara bacaju sjenu sumnje na integritet i sposobnost onih koji bi trebali predstavljati građane. Optužbe za porodično nasilje i krivične prijave za nezakonite radnje ukazuju na dublje probleme koji tište političku scenu. Ako oni koji donose odluke imaju toliko kontroverznih pitanja u vlastitim životima, kako možemo očekivati da donose ispravne odluke za dobrobit društva?
Ovi događaji takođe naglašavaju potrebu za transparentnošću i odgovornošću u politici. Građani zaslužuju liderstvo koje se zasniva na poštenju, moralnosti i sposobnosti. Umjesto toga, suočavamo se s vlastima koje su obavijene kriminalom i narušenom reputacijom.
“Dan žalosti za žalost” bi mogao biti metafora za trenutno stanje političke scene u Bosni i Hercegovini. Nadamo se da će jednog dana političari prepoznati ozbiljnost situacije i preuzeti odgovornost za svoje postupke.
Pobogu, to je trebao biti dan žalost!
(Infodan)
