Marburg virus se širi afričkim zemljama uzrokujući smrt. To je jedan od najsmrtonosnijih virusa, širi se vrlo brzo s osobe na osobu, iz zemlje u zemlju… Treba li se svijet zabrinuti?
Nakon što je Ekvatorijalna Gvineja sredinom februara proglasila epidemiju u zapadnoj Africi, prvi slučajevi zaraze potvrđeni su na istoku kontinenta, u Tanzaniji.
U Gvineji je prijavljeno najmanje devet slučajeva, od kojih sedam sa smrtnim ishodom, a 20 ljudi umrlo je od virusa Marburg, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Danas su tanzanijske vlasti potvrdile prve slučajeve ove smrtonosne bolesti. Do sada je pet od osam ljudi umrlo, a više od 160 njihovih kontakata je pod nadzorom.
Marburg pripada istoj obitelji virusa kao i ebola.Poput ebole, Marburg uzrokuje tešku hemoragičnu groznicu koja dovodi do krvarenja organa. Virus Marburg također je izvorno došao od šišmiša, kao i COVID-19. Ali za razliku od njega, izuzetno je smrtonosan i zarazan.
Inficirani krvare iz svih otvora
U prijašnjim epidemijama smrtnost je dosezala 88%, a prosječna smrtnost oko 50%. To znači da oko polovica oboljelih umre.
Simptomi se često pojavljuju iznenada, a zaraženi bolesnici pate od visoke temperature, glavobolje, bolova u tijelu i slabosti. Česti su i bolovi u trbuhu, grčevi i proljev.
Zaražene osobe krvare iz raznih otvora: nosa, desni i očiju, a krv se nalazi i u mokraći, izmetu… Značajniji gubitak krvi može izazvati šok i smrt.
Razdoblje inkubacije traje od dva dana do tri tjedna. Većina simptoma počinje unutar tjedan dana, a smrt nastupa između osmog i devetog dana nakon početka simptoma.
Marburg širi se izravnim ljudskim kontaktom. To uključuje dodirivanje tjelesnih tekućina ili predmeta kontaminiranih tjelesnim tekućinama zar
ažene osobe, kao što su posteljina, odjeća, igle i drugi medicinski uređaji. No, zabilježeni su i slučajevi prijenosa bolesti putem sperme oporavljenih muškaraca.
Trebalo bi biti izolirano
osoba za koje se sumnja da su zaražene virusom. Ne postoji specifično cjepivo ili antivirusno liječenje.Ako je potrebno, zaraženoj osobi se daje IV tekućina, kisik i transfuzija krvi.
Ko bi se trebao brinuti za Marburg?
Trenutno su slučajevi Marburga prijavljeni samo u dvije zemlje, Ekvatorijalnoj Gvineji i Tanzaniji. Marburg nije nova bolest: otkrivena je 1967. nakon istovremenih epidemija u Njemačkoj i Srbiji.Najnovija epidemija dogodila se u Gani prošle godine.
Prednost Marburga je u tome što se ne prenosi zrakom i zaražene osobe pokazuju simptome, što olakšava kontrolu infekcije.
Nove epidemije treba pomno pratiti i svijet se ne treba brinuti o još većim razinama infekcije. Ali budući da svi znamo što se dogodilo s COVID-om, Marburg je još jedan podsjetnik koliko je tanka linija da životinjski patogen prijeti ljudskom zdravlju, piše CNN.
