Venera, planet koji se suočava s ekstremnim temperaturama od 475°C (900°F) i gušćom kiselim atmosferom, možda bi mogla pružiti neočekivano stanište za vanzemaljski život u našem Sunčevom sustavu. Unatoč svojim nevjerojatno neprijateljskim uvjetima za ljudski život, znanstvenici, uključujući i istraživačicu dr. Michelle Thaller iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard, razmatraju mogućnost da se mikrobni oblici života skrivaju unutar Venere.
Venera je često nazivana “Zemljinim blizancem” zbog slične veličine i strukture, no njezini uvjeti su dramatično različiti. Zahvaljujući svojoj blizini Suncu, Venera je ekstremno vruća, a površina joj je dovoljno vruća da može rastopiti olovo. Njezina atmosfera je sastavljena uglavnom od sumporne kiseline i ugljičnog dioksida, što uzrokuje efekt staklenika koji zadržava toplinu na površini i sprječava je da pobjegne u svemir.
Unatoč ovim izazovima, znanstvenici su dugo raspravljali o mogućnosti da Venera ipak skriva mikrobni život. Teorizira se da bi unutar oblaka Venere mogli postojati oblici života koji preživljavaju bez sumpora, metana i željeza, uzimajući energiju iz sunčeve svjetlosti. Međutim, neki stručnjaci, uključujući astrobiologa profesora Dominica Papineaua s Londonskog sveučilišta, izražavaju sumnju u ovu teoriju. Naglašavaju da za kemijske reakcije povezane sa životom često treba tekuća voda, a Venera nema prikladne uvjete za to.
Iako su mišljenja podijeljena, i Thaller i Papineau se slažu da bi drugi objekti unutar Sunčevog sustava mogli biti pogodnija staništa za mikrobni život. Ledeni mjeseci poput onih na Marsu ili mjesecima vanjskih planeta, poput Jupiterova mjeseca, pokazuju veći potencijal za tekuću vodu i stvaranje uvjeta potrebnih za mikrobni život.
U konačnici, pitanje postojanja vanzemaljskog života ostaje otvoreno, a istraživanja i spekulacije nastavljaju se dok znanstvenici istražuju različite kutove Sunčevog sustava u potrazi za znakovima mikrobnog života ili mogućim staništima fosila.
