Tokom ’90-ih, u ratnom vihoru, svoje bolne priče pamte i brojne nogometne zvijezde, a jedna od njih ne zaboravlja ranjavanje za vrijeme boravka u dvorištu kuće u Mostaru, dok je bjesnio rat u Bosni i Hercegovini.
Glavni lik teške ratne priče bio je Vahid Halilhodžić, kasnije uspješni trener, a ranih ’90-ih, svoj put na klupi počeo je u mostarskom Veležu, u kojem je ostavio i igrački trag. Halilhodžić je u Mostaru prošao puno na terenu, ali pamti se i teška epizoda u kojoj je nastradao u pucnjavi, suočen s prijetnjama zbog kojih je morao spašavati živu glavu.
Bolnu priču iz rata, prije nego je Halilhodžić stekao veliko iskustvo u trenerskom poslu, svojedobno je donio tadašnji Yutel, a u prisjećanju na trenutak kada je strahovao za život, sve je približio N1 donoseći što je legendarni Vaha tada govorio.
Našao se usred pucnjave
Kako je sve krenulo? U drami usred ratnog vihora, Halilhodžić je sve ispričao pred mikrofonom koji je pred njega postavio Omer Vatrić, novinar tadašnjeg Yutela, otkrivajući što je prošao nakon što se zapucalo u njegovu okruženju u Mostaru.
“U trenutku od velike pucnjave bio sam ispred svojeg kafića, vidio sam da pucnjava dolazi iz smjera moje kuće. Razgovarao sam sa suprugom, rekla mi je da je oko kuće strahovita pucnjava. Nisam puno razmišljao, sjeo sam u auto i što većom brzinom odjurio prema Rondou. Kada sam došao u kružni tok, vidio sam puno naoružanih osoba”, kazao je Halilhodžić u priči koje se prisjetio N1.
‘Pucat ću, ubit ću te!’
“S lijeve strane od mene bila je vojska iza Platana, možda 15 do 20 osoba s uperenim puškama. Na drugoj strani nalazili su se policajci u rezervi, s tri patrolna vozila. Ušao sam u tom trenutku između njih i bio sam u unakrsnoj vatri, iako se u tom trenutku nije pucalo. Pucnjava je potpuno prestala. Pokušao sam uspostaviti vezu između narednika i rezervnih policijskih snaga, zbog toga sam se uputio prema vojsci nastojeći se predstaviti”, pričao je Vaha.
“Prestanite pucati, doći će do rata, svi ćemo izginuti. U tom trenutku vojnik koji je bio najbliži meni je rekao: ‘Stoj’, pucat ću u tebe, ubit ću te!’ Ja sam i dalje išao nadajući da će me prepoznati, htio sam da me prepozna i da vidi da nisam naoružan. Iza njega drugi vojnik u oštrom tonu mi je rekao: ‘Priđeš li mi još malo, pucat ću i ubit ću te, bježi kući’. U tom trenutku iza mojih leđa iz rezervnih policijskih snaga su govorili: ‘Vaha, bježi kući, ubit će te’. Kada sam se okrenuo, ta dva vojnika nišanili su na mene i ruka im je bila na okidaču. Mislio sam da će me ubiti”, nastavio je Halilhodžić u svojoj priči koja se zbivala usred rata, prije slavnih trenerskih godina.
“Vratio sam se nakon toga kući, uzeo pištolj s obzirom na to da mi je supruga rekla da su nepoznati ljudi trčali po dvorištu i nosili svjetiljke. Po noći sam izašao i pregledao ima li ikoga. Nisam ništa našao. Stavio sam pištolj otraga, iza leđa u pojas hlača, da me ne bi netko vidio s pištoljem pa da puca na mene i ubije me. Izašao sam ispred kuće, a tu bili moji poznanici i prijatelji. Tražili su od mene da im ispričam što se dogodilo. Počeli smo pričati, imao sam osjećaj da me pištolj žulja, htio sam ga izvući, opalio je i onda sam pao”, približio je Vaha što se zbivalo u situaciji u kojoj je strahovao za vlastiti život.
Nakon toga, u razgovoru iz bolničkog kreveta, Halilhodžić je dramu koju je prošao usporedio sa slikama iz Vukovara.
“Doživio sam da u svojem gradu, u kojem živim, bude usmjereno u jednom trenutku 30 do 40 pušaka u mene. Pokušao sam možda nešto napraviti, ispasti nekakav heroj”, govorio je tada.
“Očito, Mostar je došao na rub kataklizme, rekao sam već da ne bih želio da slike apokalipse koje smo gledali iz grada Vukovara, grada koji više ne postoji, da se to dogodi i ovom gradu. Bila bi to zaista šteta, ovako divan grad…Nikome to ne bih oprostio”, istaknuo je Halilhodžić u svojoj priči pred kamerama.
“Ne bi bilo ni krivaca, svi bi bili poraženi. Zbog toga apeliram na sve građane da ulože maksimalni trud i napor protiv svih tih ljudi koji žele razoriti grad, jer ovaj grad može živjeti skupa, a ovaj narod je naučio živjeti u miru i u slozi”, govorio je kasnije slavni trener tada, u svojoj priči iz ratom pogođenog Mostara tokom ’90-ih, piše zagrebački list Dnevno.
