Ovaj tekst nastao je kao rezultat mog opažanja i nema namjeru nikoga uvrijediti. Eto, nakon što sam se ogradila od kojekakvih potencijalnih napada, u prvom redu pripadnica ženske populacije, a boami i muške, želim da s vama podijelim nešto čega sam tek odnedavno postala svjesna.
Elem, subota je, a ja radim. Laganim hodim idem ka poslu, a misli mi lutaju. Razmišljam o ničemu, neki „dubokoumni“ dijalozi i rasprave same sa sobom. Međutim, ovu tišinu u mojim mislima vrlo brzo je prekinulo pitanje sa ogromnim upitnikom i još većim uzvičnikom –Jao, pa koliko ovdje ima kozmetičkih salona?!
Saloni ljepote i buregdžinice
Istog trenutka shvatam da sam u samo 15 minuta hoda prošla pored dvadesetak kozmetičkih, frizerskih ili manikir-pedikir salona. Wow, pomislih, pa zar je tolika potražnja za kozmetičko-frizerskim uslugama. I ako jeste, zašto?
Čini mi se da su svi ovi saloni ljepote zamijenili buregdžinice kojih je donedavno, ili u ovom mom slučaju do dana današnjeg, bilo na svakom koraku.
Izgleda da koža na licima današnjih žena, a bogami i muškaraca ne sija zbog masne pite, već zbog „mikrodermoabrazivnih“ tretmana, kojekakvih maski i pilinga, hijaluronskih filera, laserskih tretmana i mezoterapijskih koktela koje se vrše u ovim salonima ljepote.
To mi je sasvim okej, ali moramo priznati da mi je isto tako i zabrinjavajuća činjenica da sve više žena, pogotovo tinejdžerki i vrlo mladih djevojaka, podvrgava čak i ekstremnijim estetskim tretmanima i zahvatima. Vjerujem da je glavni razlog tome „kultu ljepote“ društvene mreže i mnoge istesane i ispeglane „influenserke“. Kada ih vidite onako zategnute, zgodne, našminkane, „fensi-mensi“ potpuno je normalno da počinete sumnjati u svoj izgled. Još ako ste u tim tinejdžerskim i adolescentnim godinama, sigurno se zgadite same sebi. Ova nesigurnost uobičajena je kroz generacije, a jedina je promjena što su u današnjem dobu ženama pristupačniji estetski i kozmetički saloni pa je poprilično lako ‘’ispraviti’’ svaku manu.
E sada, ni naše jače polovine nisu odoljele ovim „fensi-mensi“ trendovima štucovanih brada, picikato frizura, utegnutih pantola i majica (sigurno dva broja manje“, a bogami i izbrijanih nogu.
U moru ženskih kozmetičkih salona, primjetila sam i mnoge barber shopove koji nude širok spektar kozmetičkih i frizerskih „picikato“ usluga za muškarcime. Kao neko ko u potpunosti podržava i zalaže se za rodnu ravnopravnost, ne bi bilo fer iz teksta izostaviti i muškarce koji se više podvrgavaju raznim tretmanima za lice i tijelo. Ima tu farbanja kosa, brada, pojačavanja obrva i raznoraznih mačo maza i krema za tijelo. Baš onako „rambovski“.
Kako žensko da se uda?
Međutim, za mene je to itekako pozitivna promjena. Muškarci se više ne šišaju “na ćasu” nego eksperimentišu sa stilovima, umetcima za kosu, pramenovima, farbaju i oblikuju bradu na razno-razne načine, čiste kožu lica tretmanima parom, maskama od crne gline i slično.
E sad, pitam ja vas kako da se prosječno žensko uda, kad naše jače polovine imaju žešću kolekciju šminke od nas, bolje se razumiju u kozmetičke tretmane, često bolje mirišu i izgledaju od nas. Lako je bilo našim mama i nanama čijim je muškarcima jedini kozmetički tretman bilo brijanje i kupanje. I to s vremena na vrijeme. Lako je njima bilo biti ljepše polovine.
Ali da se ne žalim! Podržavam ovu smjenu trendova u svijetu obrta jer zaista smatram da je svima nama potrebno da izdvojimo neko vrijeme za sebe, da budemo njegovani i iznutra i iz vana, a i burek ne volim. Eh, prije nego što mi neko od vas, čitatelja, zbog ove skandalozne izjave o svetom bosanskom bureku pozove policiju i/ili psihijatrijsku službu na vrata ili čak zabrani ovaj tekst široj javnosti, sa objašnjenjem da sam potpuno luda ili da ugrožavam vitalni nacionalni interes, dozvolite mi da objasnim ovo što sam rekla. Ne volim masnu hranu, a pravi burek mora biti masan. Dakle, ne volim pravi burek već njegove malo zdravije varijante, a pošto niti jedan drugi burek osim dobro masnog bureka ne priznajemo kao pravi, možda je ipak bolje reci da ja ne volim ”pravi burek” (a to opet znači da ne volim burek). Kako god, ovo svakako nije tekst o mojih preferencama u ishrani, niti o bureku. Ovaj tekst se ipak bavi temom enormnog broja kozmetičkih salona i velikoj potražnji za njima u posljednjih nekoliko godina.
Njegovan muškarac i pita
Kako bih sama sebi odgovorila na ova pitanja, konsultovala sam svog dobrog pomoćnika i savjetnika za sve što ne znam – Google pretraživač. Nije mi uspio ponuditi konkretan odgovor ali sam iz mnogih članaka koji se bave sličnom temom shvatila da su još od generacija i prije naših baka, ljepota i žena nerazdvojni i da je briga o njoj važan je dio ženske ličnosti (ženske, ne muške). Voditi računa o svojoj ljepoti, ženama nerijetko pomaže da izgrade samopouzdanje i sofisticiranost i čini da se osjećaju dobro (ženama, ne muškima). Razlika je u tome što su žene bile domaćice pa su imale vremena da većinu stvari koje bi radile u kozmetičkim salonima, urade same. Sada, većina žena rade tako da nemaju vremena, ali imaju kupovnu moć da koriste estetsko-kozmetičke usluge.
U slučaju „jačih“ polovina iliti muškaraca, situacija je nešto drugačija. U današnjem dobu biti njegovan muškarac više nije “sramota”, kozmetički tretmani nisu taboo tema, konstantno se novi proizvodi za njegu muškaraca pojavljuju na tržištu te se zbog toga otvara i više salona ljepote za muškarce.
Sve u svemu, neka postoje ovakvi saloni i neka tretmani koje nude budu umjereni, da ne bismo ličili na plastične lutke već da budemo lijepi i zadovoljni ljudi, puni samopouzdanja i sjajnih jagodica lica.
A pitu će mi napraviti jača polovina 🙂
