Dan nakon prve velike američke vojne akcije na tlu Južne Amerike i hapšenja predsjednika Venecuele Nicolasa Madura, Karakas ne liči na grad koji je dočekao „oslobođenje“. Umjesto slavlja – strah. Umjesto nade – neizvjesnost. Umjesto mira – naoružani civili na ulicama i redovi ispred prodavnica.
Glavni grad Venecuele jučer je bio poprište oluje emocija. Dok su američki avioni još u sjećanju građana, a eksplozije odzvanjale u noći, tri miliona stanovnika pokušava shvatiti šta ih čeka.
Naoružani civili i prazne police
Ispred marketa širom Karakasa formirani su dugi redovi. Građani kupuju brašno, mlijeko, puter i osnovne namirnice, pripremajući se za najgore. Istovremeno, na ulicama se mogu vidjeti provladini naoružani civili – prizor koji dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti.
„Neizvjesnost“, kroz suze kaže 68-godišnja penzionerka Grizelda Guzman, dok sa suprugom stoji u redu za zalihe. Mladi, poput 23-godišnje radnice iz državne elektroprivrede, govore o bijesu i šoku.
„Ako su htjeli mir, ovo nije način“, kaže njen partner Leandro, dok zajedno s još stotinu ljudi čeka ulazak u supermarket.
Grad bez struje, vode i signala
Mnogi dijelovi Karakasa i dalje su bez struje i vode. Telefonski signal je nestabilan, a građani opisuju noć u kojoj su se probudili uz „gigantske eksplozije“ i zvuk aviona u niskom letu.
„Mislio sam da će i moja kuća biti bombardovana“, kaže snimatelj Gabriel Vasquez, čije je naselje ostalo u mraku. Slična svjedočenja čuju se širom grada – strah je opipljiv, a povjerenje u budućnost gotovo nepostojeće.
Pad Madura bez euforije
Uprkos hapšenju dugogodišnjeg predsjednika, na ulicama nema masovnih proslava. Razlog je jasan – strah od režima koji, i bez Madura, i dalje kontroliše ključne poluge moći.
Vrhovni vojni vrh priznao je potpredsjednicu Delsi Rodriguez kao privremenu predsjednicu, dok Donald Trump otvoreno poručuje da je spreman sarađivati s njom. Poruka je jasna: Maduro je uklonjen, ali sistem nije.
„Uklonili su pijuna, ali šahovska partija se nastavlja“, kaže stariji stanovnik Karakasa.
Tiho zadovoljstvo i duboka gorčina
Ipak, iza zatvorenih vrata, mnogi Venecuelanci osjećaju olakšanje. Maduro se godinama smatra simbolom propasti zemlje bogate naftom, gladi, represije i izbornih krađa.
„Kad sam ga vidjela s lisicama, vidjela sam ga onakvim kakav jeste“, kaže Grizelda Guzman, ne skrivajući zadovoljstvo. Ipak, većina je svjesna da hapšenje jednog čovjeka ne znači automatski kraj krize.
Je li ovo početak još većeg haosa?
Brojne zemlje Latinske Amerike i Evrope upozorile su da američka intervencija predstavlja opasan presedan. Kolumbija je već rasporedila desetine hiljada vojnika na granici, dok pobunjeničke grupe prijete oružanim otporom.
Venecuela danas stoji na ivici – između nade u promjenu i straha od novog kruga nasilja. Jedno je sigurno: Karakas ne ulazi u novo poglavlje mirno, već s osjećajem da je najgore možda tek pred vratima.