Bosna i Hercegovina je ispala sa Svjetskog prvenstva, ali ovo nije priča o porazu. Ovo je priča o rijetkoj pobjedi jednog umornog naroda koji je, makar na nekoliko dana, ponovo osjetio kako izgleda biti zajedno.
Ove utakmice nisu bile samo fudbal. Ovo je bio restart nacionalnog ponosa. Jedna od rijetkih lijepih stvari koje su se dogodile Bosni i Hercegovini u posljednjih 30 godina.
Zmajevi su uradili ono što nisu uspjeli ni političari, ni institucije, ni međunarodna zajednica. Ujedinili su ljude. Ne kroz parole, dogovore i deklaracije, nego kroz emociju, borbu i dres koji je na trenutak postao veći od svih podjela.
Ponos koji se nije mogao proizvesti vještački
Godinama nam govore o pomirenju, zajedništvu i budućnosti. Obično hladnim riječima, s govornica, konferencija i sastanaka iza zatvorenih vrata.
A onda dođe jedna grupa momaka, istrči na teren i za 90 minuta uradi više za duh ove zemlje nego desetine političkih projekata.
Ljudi su se radovali zajedno. Navijali zajedno. Plakali zajedno. U Bosni i Hercegovini, dijaspori, regionu. Od Sarajeva do Mostara, od Tuzle do Bihaća, od Beča do Stuttgarta, od Zagreba do Beograda.
Zmajevi su donijeli dašak nekog davnog vremena, kada se čovjek više gledao kao čovjek nego kao pripadnik ove ili one strane.
Barbarez nema razloga za suze
Sergej Barbarez ne treba plakati zbog ispadanja.
Treba biti radostan i ponosan.
Napravio je čarobnu stvar. Vratio je vjeru u reprezentaciju, ali još važnije – vratio je vjeru ljudima da ova zemlja još uvijek može disati jednim plućima.
To nije mali uspjeh. To je podvig.
Rezultat će se pamtiti, ali osjećaj će ostati duže. Osjećaj da Bosna i Hercegovina ipak može biti jedna priča. Ne savršena, ne laka, ne bez rana, ali zajednička.
Ovo je bila pobjeda veća od fudbala
Zmajevi se kući vraćaju uzdignute glave.
Nisu prošli dalje, ali su osvojili nešto što se ne mjeri tabelama, golovima i statistikama.
Osvojili su srca ljudi koji su predugo navikli na razočaranja.
I zato ovo nije kraj. Ovo je početak.
Ako su Zmajevi mogli ujediniti naciju, makar na nekoliko dana, onda možda još nije sve izgubljeno.