Vozač tramvaja A.K. (1978) uhapšen je zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo Teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa u vezi sa krivičnim djelom Ugrožavanje javnog prometa.
On se trenutno nalazi u službenim prostorijama Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Podsjetimo, jučer oko 12 sati tramvaj koji je saobraćao iz pravca Željezničke stanice prema centru grada velikom brzinom ušao je u raskrsnicu kod Tehničke škole, iskočio iz šina i na tramvajskoj stanici usmrtio jednu, a povrijedio četiri osobe.
Poginuo student Akademije likovnih umjetnosti
U nesreći je smrtno stradao Erdoan Morankić (2003), student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, porijeklom iz Brčkog.
Njegova smrt potresla je akademsku zajednicu i građane širom zemlje.
Četiri osobe su povrijeđene, među njima i djevojka koja se, prema riječima direktora Opće bolnice “Abdulah Nakaš” Ismeta Gavrankapetanovića, i dalje nalazi u izuzetno teškom stanju.
„Pacijentica je i dalje u izuzetno teškom općem stanju. Nastavljen je intenzivan reanimacioni tretman i terapija“, izjavio je Gavrankapetanović za N1.
Uviđaj trajao gotovo 10 sati
Uviđaj je trajao skoro deset sati. Nakon okončanja istražnih radnji, tramvaj je uklonjen sa mjesta nesreće, a saobraćaj je tokom noći normalizovan.
Uzrok iskakanja tramvaja iz šina i ulaska u raskrsnicu velikom brzinom bit će predmet daljnje istrage, uključujući vještačenja tehničkog stanja vozila i infrastrukture.
Niz tragedija bez sistemskog odgovora
Obrazac koji se ponavlja
Tragedija u centru Sarajeva nije izolovan incident. U posljednjim godinama Bosna i Hercegovina svjedoči nizu katastrofa – saobraćajnim nesrećama sa smrtnim ishodima, požarima, poplavama i klizištima, padovima fasada u urbanim sredinama, zlostavljanjima djece u institucijama.
Svaki put scenarij je sličan: šok, kratkotrajna javna osuda, obećanja o temeljitim istragama – i potom institucionalna tišina.
Odgovornost koja se razvodnjava
Nakon svake tragedije najavljuju se strožije kontrole, izmjene propisa i utvrđivanje odgovornosti. Epilozi su često nejasni ili izostanu. Poruka koja se šalje građanima jeste da je pravda spora, selektivna ili nedostižna.
U funkcionalnom društvu, ovakva nesreća pokrenula bi ozbiljnu reviziju sigurnosnih protokola, tehničkih pregleda, kontrole brzine i nadzora javnog prijevoza.
Kod nas se krize tretiraju kao izolovani incidenti, a ne kao simptom sistemskih slabosti.
Šutnja koja traje
Ono što zabrinjava nije samo broj tragedija, nego obrazac reakcije. Institucionalna odgovornost se prebacuje između nivoa vlasti, dok građanski pritisak ostaje slab i fragmentiran.
Ogorčenje se najčešće zadrži na društvenim mrežama. Protesti su sporadični, bez dugoročnog efekta. U tom začaranom krugu nepovjerenja i pasivnosti, sistem ostaje nepromijenjen.
Hoće li ova tragedija biti prekretnica?
Smrt mladog studenta i borba povrijeđenih za život moraju biti više od statistike.
Uhapšen je vozač tramvaja. Istraga će utvrditi individualnu odgovornost. Ali pitanje koje ostaje otvoreno jeste – hoće li ova tragedija pokrenuti sistemske promjene ili će, kao i mnoge prije nje, ostati tek još jedan bolni naslov u nizu?