Press konferencija ministra finansija BiH Srđana Amidžića u Bosanskoj Gradišci pretvorila se u jedan od najprimitivnijih političkih istupa posljednjih godina. Umjesto odgovora na pitanje zašto SNSD godinama blokira usvajanje novih koeficijenata raspodjele PDV-a i zašto Republika Srpska duguje Federaciji BiH stotine miliona maraka, Amidžić je javnosti ponudio govor mržnje, uvrede, nacionalističku histeriju i otvoreno negiranje države čiji je ministar.
Od ministra do huškača
Čovjek koji sjedi u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine mrtav-hladan je izjavio da “nema Bosne i Hercegovine”, da je BiH “katastrofa” i da ovu zemlju “treba prebaciti u Afriku”.
To nije politički stav. To je direktno urušavanje ustavnog poretka države u kojoj obavlja funkciju ministra.
I onda dolazimo do apsurda: vožd njegove stranke Milorad Dodik pravosnažno je osuđen zbog rušenja ustavnog poretka BiH, a Amidžić sada gotovo identičnim narativom nastavlja isti politički projekat pred kamerama.
Ako zakoni vrijede jednako za sve, onda bi nadležne institucije morale reagovati i na ovakve izjave. Jer državni ministar koji javno govori “nema Bosne i Hercegovine” ne može se skrivati iza političkog folklora i dnevnopolitičkog cirkusa.
Kratko pamćenje ministra iz SNSD-a
Amidžić danas govori o “mržnji Sarajeva”, pokušava glumiti žrtvu i moralnu vertikalu, a očigledno računa da građani imaju kratko pamćenje.
Sjeća li se Amidžić ljeta kada je gorjela šuma iznad Konjica?
Sjeća li se kako je njegov politički šef Milorad Dodik danima blokirao angažovanje helikoptera Oružanih snaga BiH za gašenje požara?
Tada nisu bili važni ni ljudi, ni kuće, ni priroda, ni sigurnost građana. Tada je SNSD iz političkih razloga držao cijelu državu kao taoca dok su vatrogasci gledali kako požar guta sve pred sobom.
I sada upravo ti ljudi drže moralne lekcije o “mržnji” i “ugroženosti”.
Opasna igra sa nacionalizmom
Posebno je opasno što je Amidžić svjesno koristio vjerske kvalifikacije pokušavajući Bošnjake predstaviti kao “muslimane koji mrze Srbe”, čime je direktno podizao međunacionalne tenzije.
To nije slučajno. To je stara SNSD matrica: kada nemaju odgovor na finansijske malverzacije, dugove, blokade institucija i milionske rupe u budžetu — tada se aktivira nacionalizam.
Jer mnogo je lakše pričati o “mržnji Sarajeva” nego objasniti zašto Republika Srpska duguje Federaciji BiH više od 150 miliona KM samo za prvi kvartal godine.
Mnogo je lakše glumiti žrtvu nego objasniti zašto dvije godine blokiraju usvajanje novih koeficijenata raspodjele prihoda.
Najveći problem nisu riječi, nego funkcija
U normalnim državama ovakav istup političara izazvao bi hitne reakcije, osude i ozbiljne političke posljedice.
Ali u Bosni i Hercegovini smo došli do faze da državni ministri otvoreno negiraju državu, vrijeđaju narode i šire mržnju — i to pred kamerama, bez ikakvog straha od posljedica.
Najstrašnije u cijeloj priči nije ni Amidžićeva retorika. Najstrašnije je što je ona postala normalizovana.
Jer kada ministar jedne države kaže “nema Bosne i Hercegovine”, a sutradan normalno nastavi obavljati funkciju i primati platu iz budžeta te iste države, onda problem više nije samo u jednom političaru.
Onda problem postaje sistem koji je dozvolio da destrukcija države postane legitimna politička strategija.
SNSD godinama proizvodi krize, pa glumi žrtvu
Cijela situacija oko Gradiške brutalno je ogolila političku suštinu SNSD-a.
Prvo godinama blokiraju odluke, koeficijente i finansijska poravnanja. Zatim nastane problem. Onda krivicu prebace na Sarajevo, Bošnjake, “muslimane”, međunarodnu zajednicu ili bilo koga drugog.
A kada više nemaju argumente, kreće standardni arsenal: mržnja, prijetnje, dramatizacija i negiranje države.
I upravo zato Amidžićev istup nije obični politički gaf. To je još jedan dokaz da dio vlasti u BiH već godinama ne pokušava graditi sistem, nego sistematski dokazivati da država ne može funkcionisati — upravo tako što je sami blokiraju.