Sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini završila je mnogo lošije po Milorada Dodika nego što je režim u Banjoj Luci očekivao. Umjesto osporavanja Christiana Schmidta i otvaranja pitanja legitimiteta OHR-a, iz Washingtona je stigla gotovo direktna politička potvrda svega što je visoki predstavnik radio tokom mandata.
I ne samo to. Iz govora američke predstavnice Tammy Bruce mogla se iščitati još jedna mnogo važnija poruka — da SAD Milorada Dodika više ne vide kao centralnog političkog igrača budućnosti Bosne i Hercegovine.
Washington potvrdio Schmidta i bonske ovlasti
Godinama je Dodik pokušavao dokazati da Christian Schmidt nema legitimitet, da nije legalno imenovan i da su njegove odluke pravno ništavne. Međutim, upravo su Sjedinjene Američke Države u Vijeću sigurnosti UN-a praktično srušile cijelu tu konstrukciju.
Američka predstavnica zahvalila je Schmidtu na “posvećenoj službi”, jačanju institucija i provedbi Dejtonskog sporazuma. U diplomatskom jeziku takve formulacije nisu puka kurtoazija. To je politička potvrda kompletnog mandata.
Drugim riječima, Washington je jasno pokazao da nema problem ni sa Schmidtovim izmjenama Krivičnog zakona BiH, ni sa intervencijama u Izbornom zakonu, niti sa korištenjem bonskih ovlasti.
Za Dodika, koji je političku strategiju godinama gradio upravo na osporavanju OHR-a, to je bio ozbiljan diplomatski udarac.
Najvažnija rečenica: “Dodik je napustio javnu službu”
Posebnu pažnju izazvala je formulacija američke predstavnice da je “Milorad Dodik napustio javnu službu”.
U diplomatskoj komunikaciji ovakve rečenice rijetko su slučajne. Kada američki zvaničnici nekog lidera počnu opisivati kao političara koji pripada prethodnoj fazi političkih odnosa, to obično znači da ga više ne smatraju ključnim partnerom za buduće procese.
To ne znači da Dodik preko noći nestaje sa političke scene BiH. Ali znači da ga Washington očigledno više ne vidi kao osobu koja može određivati strateški pravac zemlje.
Secesija više nije realna opcija
Posebno je zanimljivo što su SAD naglasile da su prijetnje secesijom povučene i da se odluke Ustavnog suda BiH provode i u Republici Srpskoj.
To je važna politička poruka jer pokazuje da Washington današnju situaciju procjenjuje kroz realne institucionalne odnose, a ne kroz dnevnu retoriku iz Banje Luke.
Posljednjih mjeseci postalo je očigledno da se američki odnos prema BiH promijenio. Administracija Donalda Trumpa danas Balkan posmatra mnogo pragmatičnije, prvenstveno kroz energetiku, investicije i stabilnost regiona.
Tu posebno važnu ulogu ima projekt Južne plinske interkonekcije između BiH i Hrvatske iza kojeg stoje ozbiljni američki poslovni interesi.
Kada neko ulaže milijarde dolara u energetsku infrastrukturu, najmanje što želi jeste politička destabilizacija ili novi sigurnosni haos na Balkanu. Upravo zbog toga sve je jasnije da ni Washington, ali ni sam Dodik, više realno ne računaju na bilo kakvu stvarnu secesiju Republike Srpske.
Retorika ostaje korisna za unutrašnju politiku, ali prostor za ozbiljne poteze praktično više ne postoji.
OHR ostaje, ali ulazi u novu fazu
Američka poruka da OHR ne treba biti trajna institucija, ali da tranzicija mora biti kontrolisana, pokazuje da SAD žele postepeno redefinisanje međunarodne uloge u BiH — bez naglih rezova i institucionalnog vakuuma.
Važno je i to što je Washington jasno poručio da će novi visoki predstavnik biti izabran kroz PIC, vjerovatno već u junu, čime je praktično ugašena Dodikova priča da će on ili vlasti RS imati utjecaj na izbor nasljednika Christiana Schmidta.
Dodikova tišina govori više od reakcija
Možda je upravo najzanimljiviji detalj cijele priče činjenica da Milorad Dodik satima nakon sjednice Vijeća sigurnosti nije reagovao.
Za političara koji inače komentariše gotovo svaku međunarodnu izjavu o BiH, ovaj muk djeluje neobično.
A ponekad upravo tišina najviše govori.