Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, u nedavnoj objavi na Facebooku, izrazila je svoje stavove o književniku Miljenku Jergoviću i rediteljici Jasmili Žbanić, izazivajući značajnu pažnju javnosti. U svojoj objavi, gradonačelnica počinje citatom Miljenka Jergovića iz njegove knjige “Mama Leone”: “Najgore je kad si samome sebi kriv jer se tada najviše naljutiš na sve druge.” Ovim citatom, ona uvodi temu o ličnoj odgovornosti i percepciji ljudskih odnosa.
Gradonačelnica dalje iznosi svoje divljenje prema Jergoviću kao “vrstan pisac” čija djela uživa čitati, te prema Žbanić kao “vrhunska rediteljica” koja je Bosni i Hercegovini donijela Zlatnog medvjeda, naglasivši izvrsnost njene posljednje serije. Međutim, ona zatim prelazi na kritičniju notu, izražavajući razočaranje u ljudske kvalitete koje su, po njenom mišljenju, oboje pokazali.
Objavljujemo njen post u cjelosti:
“Najgore je kad si samome sebi kriv jer se tada najviše naljutiš na sve druge.” (Miljenko Jergović, Mama Leone)
Miljenko Jergović je vrstan pisac, uživala sam čitajući njegova djela.
Jasmila Žbanić je vrhunska rediteljica, donijela nam je Zlatnog medvjeda, posljednja serija koju je priredila izvrsna je.
Ipak, postoje ljudi koji kada odlučiš u njima da potražiš i ljudskost, ne nađeš je i to je istinsko razočarenje. Iako to možda ovdje i nije slučaj, historija nam je pokazala da je vrsnih umjetnika a loših ljudi, bilo puno. Zato treba biti oprezan.
U istom danu o mom imenu i radu su se očitovali i Jergović i Žbanić – neutemeljeno, uz mnogo uvreda.
Miljenko iz Zagreba, a Jasmila iz Berlina.
Daleko od našeg Sarajeva, naše države i dešavanja. Jezikom mržnje, kilometrima udaljenog od onoga kako se od njih očekuje da komuniciraju. Oboje iz ličnih interesa ili nezadovoljstva određenim odnosom prema njima.
Jergović me optužio da sam “nacionalistička gradonačelnica” jer nisam dozvolila da se krše zakoni države u kojoj sam ja, za razliku od njega odlučila da ostanem da živim.
Žbanić je izabrala mene, gradonačelnicu Sarajeva, pored niza drugih nadležnih organa, da mi spočita posljednje brutalno ubistvo, zbog kojeg svi iskreno žalimo.
I neka su, nije suština u tome da komentarišem neistine koje su o meni iznijeli.
Druga mi je namjera…
Namjera mi je da sugerišem da pokušaju Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu doživjeti, ne samo kao inspiraciju za scenarije i priče, već da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postanu scenario i priča koju će naučiti živjeti svakodnevno. Jer riječ je puno lakše napisati nego argumentovano stati iza nje i odgovarati za nju.
