Vladimir Putin sve je usamljeniji na međunarodnoj sceni nakon što je uveo Rusiju u rizičan rat u Ukrajini, a on već nanosi veliku štetu gospodarstvu zemlje. U Ujedinjenim narodima u srijedu su uz Rusiju stale tek Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Sirija.
Putin i u javnim nastupima izgleda sve izoliranije. Naročito se to vidi u dva nedavna namještena nastupa s užim krugom suradnika, kada je sjedio na velikoj udaljenosti od njih, piše BBC.
Kao vrhovni zapovjednik, konačnu odgovornost za invaziju snosi on, ali se uvijek oslanjao na iznimno lojalnu svitu oko sebe, od kojih su mnogi također započeli karijeru u ruskim sigurnosnim službama.
Evo ko su ljudi iz najbližeg Putinova kruga:
Sergej Šojgu, ministar obrane
Šojgu je dugogodišnji Putinov pouzdanik te papagajski ponavlja njegovu mantru o demilitarizaciji Ukrajine i zaštiti Rusije od takozvane vojne prijetnje sa Zapada. Riječ je o čovjeku koji s predsjednikom odlazi u lov i ribolov u Sibiru i na njega se u prošlosti gledalo kao na potencijalnog nasljednika.
Također je zaslužan za vojno zauzimanje Krima 2014. godine, a bio je zadužen i za vojnu obavještajnu agenciju GRU, optuženu za dva trovanja nervnim agensom – smrtonosni napad u Salisburyju u Velikoj Britaniji 2018. i gotovo smrtonosni napad na oporbenog vođu Alekseja Navaljnog u Sibiru 2020. Ruski stručnjak za sigurnost i pisac Andrej Soldatov vjeruje da je ministar obrane još uvijek najutjecajniji glas koji predsjednik čuje u svom krugu suradnika.
‘Nije Šojgu zadužen samo za vojsku, on je također djelomično zadužen za ideologiju – a u Rusiji se ideologija uglavnom odnosi na povijest i kontrolira narativ’, kazao je Soldatov za BBC.
Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Rusije
Kao načelnik stožera, njegov je posao bio da napadne Ukrajinu i brzo završi posao. Igrao je glavnu ulogu u vojnim kampanjama Putina otkako je zapovijedao vojskom u Drugom čečenskom ratu 1999., a bio je i na čelu vojnog planiranja za Ukrajinu, nadgledajući vojne vježbe u Bjelorusiji prošlog mjeseca.
General Gerasimov također je odigrao ključnu ulogu u vojnoj kampanji za aneksiju Krima. Neka izvješća upućuju na to da je sada maknut u stranu zbog zastoja u invaziji na Ukrajinu i izvješća o lošem moralu među vojnicima.
Ali Soldatov smatra da je to samo pusta želja. ‘Putin ne može kontrolirati svaku cestu i svaki bataljun, i to je Gerasimova uloga. I dok ministar obrane možda voli svoje uniforme, on nema vojnu obuku i treba se osloniti na profesionalce’, dodaje.
Nikolaj Patrušev, tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije, glavni državni obavještajac
‘Patrušev je glavni od svih jastrebova i vjeruje da Zapad godinama želi uhvatiti Rusiju na krivoj nozi’, kaže Ben Noble, izvanredni profesor ruske politike na University Collegeu London.
On je jedan od trojice lojalnih Putinu, onih koji su služili s njim još od 1970-ih u Sankt Peterburgu, kada je drugi grad u Rusiji još bio poznat kao Lenjingrad. Ostala dvojica su šef sigurnosne službe Aleksandar Bortnikov i šef vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin. Cijeli predsjednikov najuži krug poznat je pod nazivom ‘siloviki’, ili rukovoditelji, ali ovaj trojac još mu je bliži.
Malo tko ima toliki utjecaj na predsjednika kao Patrušev. Ne samo da je radio s njim u starom KGB-u tijekom komunističke ere, već ga je zamijenio na mjestu šefa organizacije nasljednice, FSB-a, od 1999. do 2008.
Tijekom bizarnog sastanka ruskog Vijeća sigurnosti, tri dana prije invazije, Patrušev je iznio svoj stav da je ‘konkretan cilj’ SAD-a razbijanje Rusije. Sjednica je bila teatar, predsjednik je sjedio za stolom kao sudac dok su članovi njegova sigurnosnog tima jedan po jedan prilazili govornici i izražavali svoje mišljenje o priznanju neovisnosti pobunjenih područja u Ukrajini, a koja podržava Rusija. On je bio taj koji je uzvikivao borbene pokliče i postoji opravdano mišljenje da se Putin približio njegovim ekstremnijim pozicijama.
Aleksandar Bortnikov, čelnik Savezne sigurnosne službe Ruske federacije (FSB)
Promatrači Kremlja kažu da predsjednik vjeruje informacijama koje prima od sigurnosnih službi više nego bilo kojem drugom izvoru, a Aleksandar Bortnikov smatra se dijelom Putinova unutarnjeg kruga.
Još jedna stara ruka iz lenjingradskog KGB-a, preuzeo je vodstvo FSB-a kada je Nikolaj Patrušev krenuo dalje.
Poznato je to da su obojica bliska predsjedniku. FSB ima značajan utjecaj na druge službe za provođenje zakona, pa čak ima i svoje specijalne jedinice.
On je važan, ali njegova uloga nije izazivanje ruskog čelnika ili davanje savjeta onako kako to čine drugi, smatra Soldatov.
Sergej Nariškin, čelnik Vanjske obavještajne službe (SVR)
Zadnji iz trija starih lenjingradskih sablasti, Sergej Nariškin ostao je uz predsjednika veći dio svoje karijere.
Putin ga je ‘oprao’ tijekom sastanka Vijeća sigurnosti kada se odlučivalo o priznanju pobunjeničkih područja u Ukrajini. Kada su ga pitali za procjenu situacije, šef obavještajne službe se uznemirio i pobrkao riječi, da bi mu predsjednik rekao: ‘O tome ne raspravljamo.’ Prilog sa sjednice montiran je tako da je Kremlj očito odlučio pokazati javnosti nelagodu šefa SVR-a pred širokom televizijskom publikom.
Soldatov misli da je Putin jednostavno uživao u tom trenutku: ‘Putin voli igrati igre sa svojim užim krugom, zbog čega je Nariškin izgledao kao budala.’
Nariškin je dugo bio u sjeni Putina – u Sankt Peterburgu 1990-ih, zatim u Putinovu uredu 2004. i na kraju kao predsjednik parlamenta. No on također vodi Rusko povijesno društvo i, po Soldatovljevu mišljenju, pokazao se vrlo važnim u pružanju predsjedniku ideološkog temelja za njegove postupke.
Prošle godine dao je intervju BBC-jevu dopisniku iz Moskve Steveu Rosenbergu, u kojem je zanijekao da je Rusija provodila trovanja i cyber napade ili se miješala u izbore drugih zemalja.
Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova
Već 18 godina najviši je ruski diplomat i prezentira rusku poziciju svijetu čak i ako se ne smatra da ima veliku ulogu u donošenju odluka. Sedamdesetjednogodišnji Lavrov još je jedan dokaz da se Putin uvelike oslanja na osobe iz svoje prošlosti.
Lukav je operativac: prošlog mjeseca pokušao je ismijati britansku ministricu vanjskih poslova Liz Truss zbog njezina (ne)poznavanja ruske geografije, a godinu prije pokušao je poniziti visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku Josepa Borrella.
No dugo je bio po strani u bilo čemu što ima veze s Ukrajinom i, unatoč svojoj gruboj i neprijateljskoj reputaciji, zagovarao je daljnje diplomatske razgovore o toj državi, ali ruski predsjednik odlučio ga je ignorirati.
Malo je vjerojatno da ga je bilo briga za to što je većina UN-ovog Vijeća za ljudska prava napustila dvoranu dok je pokušavao obraniti rusku invaziju putem videoveze.
Valentina Matvijenko, predsjednica Vijeća federacije, gornjeg doma ruskog parlamenta, i članica Vijeća sigurnosti
Rijetko žensko lice u Putinovoj pratnji, nadgledala je glasanje gornjeg doma kad se potvrđivala odluka o raspoređivanju ruskih snaga u inozemstvu, otvarajući tako put invaziji.
Valentina Matvijenko još je jedna osoba odana Putinu iz Sankt Peterburga te je također pomagala u aneksiji Krima 2014. godine.
Ali ona se ne smatra osobom koje donose odluke. Ipak, malo ljudi može s potpunom sigurnošću reći tko odlučuje i donosi velike odluke.
Kao i svaki drugi član ruskog Vijeća sigurnosti, njezina je uloga bila ostaviti dojam kolektivne rasprave kada je bilo više nego jasno da je ruski čelnik već donio odluku. Jednina je žena kao članica Vijeća sigurnosti Ruske Federacije.
Viktor Zolotov, čelnik Rosgvardije, Nacionalne garde Rusije
Bivši tjelohranitelj predsjednika Putina danas vodi rusku Nacionalnu gardu, Rosgvardiju, koju je ruski predsjednik formirao prije samo šest godina kao svojevrsnu osobnu vojsku u stilu pretorijanske garde u Rimskom Carstvu.
Odabravši osobnog zaštitara da je vodi, uvjerio se u njegovu lojalnost. Vjeruje se da je izvorni ruski plan bio dovršiti invaziju u roku od nekoliko dana, a kada se činilo da vojska nije uspjela u tome, ruska Nacionalna garda preuzela je vodstvo.
Problem je u tome što čelnik Nacionalne garde nema vojnu obuku, a kako njegove snage nemaju tenkove, bile su ranjive i na napade.
Koga još sluša Putin?
Premijer Mihail Mišustin ima nezavidnu zadaću spašavanja gospodarstva, ali nema puno prava govoriti o ratu.
Gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin i čelnik državnog naftnog diva Rosnjefta Igor Sečin također su bliski predsjedniku, tvrdi politički analitičar Jevgenij Minčenko.
Braća milijarderi Boris i Arkadij Rotenberg, predsjednikovi prijatelji iz djetinjstva, također su mu dugo bili pouzdanici, a 2020. časopis Forbes proglasio ih je najbogatijom obitelji u Rusiji.
(t-portaL)
