Osnivač jednog od najpopularnijih lanaca drogerija na svijetu dm-a, Götz Werner, preminuo je u utorak u 79. godini.
Njegova obitelj je kazala kako mu je snaga posljednjih nekoliko mjeseci sve više kopnjela. Umro je nekoliko dana nakon što je proslavio 78. rođendan.
Ko je bio Götz Werner?
Werneru promjena nikad nije bila nepoznata. Rođen je 1944. u Heidelbergu kao sin apotekata. Nije se proslavio u školi, pao je razred i tek je naknadno izučio apotekarski zanat. Karijeru je započeo u očevoj tvrtki Drogerie Werner.
No, u obiteljskoj kompaniji Götz nije došao do izražaja, a otac ga je u 28. godini izbacio iz kuće i iz biznisa. Te 1969. preselio se u Karlsruhe te se 1969. zaposlio u tvrtki Drogerie Ruth. Nakon četiri godine rada i prikupljenog iskustva osnovao je svoju drogeriju, Drogerie Markt, koja i danas ima sjedište u Karlsruheu i koja se od ostalih drogerija razlikovala po tome što je imala manji izbor robe, niže cijene te je bila samoposlužna.
Već 1976., nakon tri godine samostalnog rada, Werner je izišao izvan njemačkih granica i otvorio prve trgovine u Austriji, a do 1978. dm je imao više od stotinu trgovina.
Danas je dm-drogerie markt zastupljen u 13 europskih zemalja s više od 3.862 prodavnica i 66.076 zaposlenih, a došao je i u našu zemlju 2006. godine i do danas posluju u 80 prodavnica širom BiH.
Nakon 35 godina rada na čelu dm-a Werner se povukao s vodeće pozicije 2008. godine, a obiteljski biznis prepustio je sinu Christianu.
Osim kao iznimno uspješan biznismen, s osobnim imetkom višim od milijardu eura, što ga stavlja u društvo stotinjak najbogatijih Nijemaca, Werner će ostati upamćen po nekim nekonvencionalnim idejama.
Bio je jak zagovornik bezuvjetnog temeljnog dohotka i propagirao ga je pod parolom ‘Tisuću eura za sve’. Ideja univerzalnog dohotka intrigirala ga je od ranih 90-ih godina, a još joj se više posvetio nakon umirovljenja i velike financijske krize 2008. godine.
Njegovo zalaganje za univerzalni dohodak, kako je sam tvrdio, bio je njegov pokušaj doprinosa društvu: ‘Ljudi i njihove potrebe. Oni moraju biti cilj svih napora. Onda ništa ne može spriječiti uspjeh. Ljudima se mora omogućiti financijska sloboda kako bi preuzeli inicijativu i sudjelovali u oblikovanju slobodnog građanskog društva, čak i u vremenima sve veće globalizacije, digitalizacije i automatizacije.’
