Da li se crnogorska Crna Gora mijenja iz temelja? Postaje li Crna Gora, kako ističe publicist Dragan Bursać, “neka vrsta južne Republike Srpske ili nova nezvanična izborna jedinica Srbije”, ili kako to često kažu, “mala Srbija na obali mora”?
Naime, već više od dva mjeseca traje ozbiljna borba oko formiranja nove vlade izmeđ u predsjednika Jakova Milatovića i mandatara, koji je i lider stranke Evropa sada, Milojka Spajića. Konkretno, rasprava se vodi oko sudjelovanja radikalnih konzervativaca iz prosrpsko-proruske antieuropske koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG) u vlasti.
Spajić se dogovorio s manjinskim strankama (Bošnjacima, Albancima i Hrvatima) oko sastava vlade, pod uvjetom da ZBCG, koja se protivi EU, ne bude dio te vlade. Izbori su održani u lipnju, a stranka Evropa sada je pobijedila, iako su se suočili s unutarnjim nesuglasicama. Na kraju, Milatović je uspio osvojiti većinu – Andrija Mandić, lider ekstremne prosrpske opcije, bit će kandidat za predsjednika Skupštine, što također znači da će biti dio vlasti.
Mandić je poznat po svojem protivljenju članstvu Crne Gore u NATO savezu, čak je i osuđen zbog sudjelovanja u pokušaju državnog udara 2016. godine, koji je bio organiziran uz potporu ruskih obavještajnih službi s ciljem obaranja tadašnje vlasti i sprečavanja članstva u NATO savezu. Sada će, na temelju svoje pozicije, biti član Nacionalnog vijeća za obranu i sigurnost i imat će pristup obavještajnim informacijama iz NATO središnjice!
Mandić se također zalagaše za povlačenje priznanja Kosova, jačanje veza s Rusijom, i ukidanje sankcija zbog agresije na Ukrajinu, te se protivi deklaraciji o genocidu u Srebrenici. S obzirom na to da predsjednik Jakov Milatović tvrdi da podržava sve te stavove, čudno je što inzistira na Mandićevom sudjelovanju u vlasti.
Sadašnji ministar unutarnjih poslova, Filip Adžić, iznenađen je Spajićevom odlukom o Mandiću, i postavlja pitanje je li Spajić dovoljno upućen u ovlasti predsjednika Skupštine i svih tijela u kojima će sudjelovati, te u pristup informacijama koje će kao predsjednik Skupštine imati, ili je možda promijenio svoj prvobitni plan vezan za euroatlantski put Crne Gore.
Stranka Evropa sada najavila je da će “pomaknuti Crnu Goru prema EU” nakon gotovo dvije i pol godine stagnacije u pregovaračkom procesu. Međutim, nova situacija će vjerojatno izazvati zabrinutost EU i SAD-a, koji su jasno dali do znanja da “antieuropskim opcijama koje se protive EU” nije mjesto u crnogorskoj vlasti jer bi to moglo značiti značajnu promjenu vanjske politike.
U novoj vladi, stranka Evropa sada, koja ima najviše zastupnika, neće biti najjača, već Demokratska Crna Gora pod vodstvom Alekse Bečića. Prema prvobitnom dogovoru, Bečić bi trebao biti predsjednik Skupštine iako će imati gotovo više ministara nego zastupnika. Zbog ovakvih promjena i ulaska prosrpskih radikala u vlast, stranke nacionalnih manjina Bošnjaka i Hrvata napustile su pregovore, dok se očekuje konačna odluka Albanaca, iako se pretpostavlja da će i oni prijeći u opoziciju.
Ako ništa ne zakomplicira situaciju, sjednica na kojoj će Mandić biti izabran za predsjednika Skupštine trebala bi se održati 17. listopada, dok će glasovanje o novoj vladi početi početkom studenog. Spajić i Milatović, osim 46 trenutno sigurnih glasova, trebaju osigurati još najmanje tri kako bi imali većinu za postavljanje i izbor sudaca i tužitelja.
Također, treba uzeti u obzir da se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić usprotivio kad je počelo govoriti o ulasku manjinskih stranaka u vladu. Tijekom tih događanja, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, posjetio je Podgoricu i sastao se s predsjednikom Milatovićem. Prema nekim neovisnim izvješćima, razgovarali su i o popisu stanovništva, na kojem inzistira Beograd, SPC i prosrpske opcije, a njegov cilj je dokazati da u Crnoj Gori ima najviše Srba.
U skladu s tim, nije iznenađujuće što su se billboardi u Crnoj Gori nedavno počeli mijenjati s natpisom “Ponosni na svoje srpstvo”, na kojima su prikazani likovi poput Ruđera Boškovića i Baltazara Bogišića.
Ovaj razvoj događaja izaziva ozbiljne promjene u crnogorskom političkom pejzažu i otvara mnoga pitanja u vezi s budućnošću zemlje. Dok Evropa sada nastavlja svoju politiku približavanja EU, jasno je da se tradicionalne prosrpske opcije i stavovi neće lako povući iz crnogorske politike.
Kako se situacija bude razvijala, interesantno će biti vidjeti kako će reagirati EU i SAD, te kako će se to odraziti na vanjskopolitičke odnose Crne Gore. Također, unutar same Crne Gore, ovaj politički preokret izaziva podjele i nesuglasice, kako između stranaka unutar nove vlasti, tako i između nacionalnih manjina i stranaka koje su se povukle iz pregovora.
S obzirom na složenost situacije, očekuje se da će njezino rješavanje biti dug i složen proces, koji će zahtijevati dijalog, kompromis i odgovorno vođenje države kako bi se očuvala stabilnost i prosperitet Crne Gore u budućnosti.
