Veterinarska medicina je jedna od najhumanijih profesija – to je umjetnost i znanost brige o životinjama koje obogaćuju naše živote i pomažu nam da održimo ravnotežu u prirodi. U toj složenoj simfoniji skrbi za životinje, upoznajemo Aminu Kadribašić, ključnu osobu na Farmi Euro Vitez, čija strast i predanost svakodnevno pridonosi ne samo zdravlju životinja već i napretku same farme.
Amina je primjer kako strast prema poslu može oblikovati ne samo karijeru, već i doprinijeti široj zajednici. Njezina posvećenost farmi i njenim stanovnicima govori o dubokoj povezanosti koju dijelimo s prirodom i životinjama koje nas okružuju.
Posao na farmi je dinamičan i nepredvidiv, ali Amina svakodnevno demonstrira kako sa strpljenjem, znanjem i velikim srcem može prevazići svaku prepreku. Ona ne samo da čuva zdravlje životinja, već istovremeno uspijeva unaprijediti i cijelu farmu, te tako utire put ka svjetlijoj budućnosti za generacije koje dolaze u svijetu veterinarske medicine.
Kako ste se odlučili za karijeru u veterinarskoj medicini, i što vas najviše privlači u tom polju?
– Kada sam pohađala srednju medicinsku školu, suočena s brojnim zdravstvenim disciplinama, u meni se počela kristalizirati jasna slika o tome gdje želim usmjeriti svoju karijeru. Dok su moji vršnjaci pokazivali rastući interes za ljudsku medicinu, ja sam postajala sve svjesnija snažne privlačnosti koju sam osjećala prema životinjama. Nije bila riječ samo o želji za pomoći, već o dubokoj emocionalnoj povezanosti koju sam osjećala prema bolesnim životinjama.
Životinje su me privlačile svojom nevinom autentičnošću, njihovom neskrivenom emocionalnošću, i potrebom za strpljivom, posvećenom skrbi koja prelazi granice običnog posla. Sposobnost da razumijem i pridonosim njihovom zdravlju i dobrobiti postala je ne samo moja strast, već i osnovni pokretač koji me vodi kroz izazove i zadovoljstva koja donosi veterinarska profesija. U svijetu gdje se životinje često ne mogu zauzeti za sebe, ja sam pronašla svoj poziv u tome da budem njihov glas, zaštitnik i njegovatelj. Ova misija, koja prelazi granice klasičnog liječenja, je ono što me svakodnevno motivira i ispunjava.
Možete li nam reći nešto više o Farmi Euro Vitez i vašoj ulozi na farmi?
– Kao voditeljica Farme Euro Vitez, moja odgovornost nije samo upravljanje farmom u klasičnom smislu. Svaki dan, moj rad obuhvaća sveobuhvatnu brigu o 200 grla različitih vrsta životinja. To uključuje nadgledanje njihove prehrane, zdravstvene skrbi, kao i koordinaciju sa stručnjacima za njihovu dobrobit. Ali to je samo početak. Također vodim tim od 10 posvećenih zaposlenika, koji su stup farme i bez kojih bi svakodnevni izazovi bili neuporedivo veći.
Zajedno s timom, radim na očuvanju i unapređenju kvalitete našeg poslovanja. To uključuje suradnju s vanjskim partnerima i saradnicima, kako bi osigurali da svi aspekti naše proizvodnje i poslovanja budu u skladu s najnovijim industrijskim standardima i zakonima naše države. Moja uloga je također osigurati da se svaki aspekt farme odvija transparentno i pod odobrenjem našeg vlasnika, što zahtijeva jasnu komunikaciju i stalnu usklađenost s njihovim vizijama i očekivanjima.
Rad na farmi nije samo posao, to je životni poziv koji zahtijeva strast, strpljenje i posvećenost. A kao neko ko stoji na čelu, ja sam predvodnik te misije, posvećena ne samo očuvanju, već i prosperitetu i rastu naše farme. Moje iskustvo i stručnost su ključni u upravljanju svakodnevnim operacijama, ali i u planiranju dugoročnih ciljeva i strategija koji će osigurati da Farma Euro Vitez ostane vodeća u polju agrikulture i stočarstva.
Kako se nosite s upravljanjem farmom i istovremeno pružanjem veterinarske skrbi?
– Upravljanje farmom, uz istovremeno pružanje veterinarske skrbi, zahtjevan je posao koji ponekad sa sobom nosi značajne izazove i stres. Svaki dan donosi novi skup zadataka i situacija koje treba rješavati prioritizirano i metodično. Moj pristup je uvijek stavljanje dobrobiti životinja na prvo mjesto. Kad jasno definiram što je najvažnije, to mi omogućuje da organiziram svoje vrijeme i resurse na najefikasniji mogući način.
Postavljanjem prioriteta, možemo se proaktivno baviti veterinarskim potrebama – bilo da se radi o rutinskim pregledima, hitnim slučajevima ili preventivnim mjerama. To znači rano ustajanje, kasni povratci i često, rad vikendom. Ali kada volite ono što radite, ovi izazovi postaju manje teret, a više dio procesa koji donosi zadovoljstvo i ispunjenje.
Balans između administrativnih obaveza i neposrednog rada sa životinjama zahtijeva fleksibilnost i spremnost na neprestano učenje. U svemu tome, ključno je imati pouzdan tim ljudi na koje se mogu osloniti, jer upravljanje farmom je timski napor. Svjesna sam da bez podrške i posvećenosti svakog člana našeg tima, niti jedan aspekt moje uloge ne bi bio izvediv na ovako visokoj razini.
Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili kroz svoje iskustvo rada na farmi?
– Kroz rad na farmi naučila sam da su izazovi neizbježan dio svakodnevnice, ali isto tako da se za svaki problem može pronaći rješenje. Bilo da se radi o neplaniranim zdravstvenim komplikacijama ili logističkim preprekama, uvijek postoji način da se premoste teškoće. Ova lekcija me naučila upornosti, strpljivosti i važnosti kreativnog rješavanja problema, što su vještine koje su jednako vrijedne i u profesionalnom i u osobnom životu.
Kako se Farma Euro Vitez razlikuje od drugih farmi i što smatrate svojim najvećim uspjesima do sada?
– Farma Euro Vitez se izdvaja zahvaljujući naprednoj tehnologiji i posebnom pristupu radnom vremenu naših radnika. U odnosu na druge farme, ovdje se kvaliteta života radnika smatra jednako važnom kao i produktivnost. Naši radnici imaju osiguran ravnotežu između posla i privatnog života, što je u agrikulturi rijetkost. Smatram da je ovo pridonijelo ne samo većem zadovoljstvu naših radnika, već i povećanoj produktivnosti, što je jedan od naših najvećih uspjeha.
Kako vidite budućnost farme i vaše uloge u njoj?
– Gledajući u budućnost, vizija je da se Farma Euro Vitez ne samo proširi u smislu poslovanja već i da povećamo količinu proizvedenog mlijeka, što će nam omogućiti razvoj vlastitih proizvoda i brendova. Moja uloga će se s tim proširiti, ali uvijek sa fokusom na inovacije i unapređenje kvalitete.
Koji je najljepši trenutak koji ste doživjeli na farmi do sada?
– Najljepši trenutak koji sam doživjela na farmi bio je kada smo početkom 2024. godine ostvarili proizvodnju od 28 litara mlijeka po kravi, što je bio naš dugo postavljeni cilj. Osjećaj uspjeha i zadovoljstva koji je proizašao iz tog ostvarenja bio je neopisiv.
Kako se usklađujete između zahtjeva posla na farmi i vašeg osobnog života?
– Usklađivanje poslovnih zahtjeva s privatnim životom zahtijeva snažnu volju i dobru organizaciju. Naći ravnotežu znači pronaći vrijeme za sebe unutar ispunjenog rasporeda, a ja to činim postavljajući jasne granice i pridržavajući se rutine koja uključuje vrijeme za odmor i relaksaciju.
Možete li podijeliti s nama anegdotu ili priču koja vam se posebno urezala u pamćenje iz vaše prakse?
– Jedna od anegdota koja mi se urezala u pamćenje bila je kad smo prvi put imali teljenje junica iz Austrije. Neke nisu bile pravilno osjemenjene prema planu, što je dovelo do neplaniranog teljenja. Tako se krava sama otelila u štali, ali je tele izvukao čistač đubriva i izbacio ga u prolaz za lagunu. Sama laguna je visine šest metara i puna đubriva. Na poziv radnika sam došla u nedjelju oko 23 sata i tražila tele do ranih jutarnjih sati. Već sam mislila da je uginuo i polako odustajala, kada se tele iznenada pojavilo u hodniku. Tele smo spasili i danas je živo i druži se sa junicama na jednoj partnerskoj farmi.
Što vas najviše motivira svakoga jutra da dođete na posao?
– Svakog jutra motivacija za dolazak na posao je odgovornost prema životinjama koje ovise o meni, daje mi svrhu i energiju.
Koje su vaše omiljene životinje na farmi i zašto?
– Među životinjama na farmi, posebno su mi drage pas Mila i krava Marta. Mila je simbol otpornosti i radosti. Milu sam pronašla u smetljištu, izgladnjelu i bolesnu. Udomili smo je i danas je jako sretan pas. S druge strane, Marta nam svojim jutarnjim pozdravom donosi osjećaj smirenosti i radosti.
Šta biste poručili studentima veterine?
– Studentima veterine, kao i svim mladim ljudima koji ulaze u bilo koju profesiju, poručila bih da shvate važnost kontinuiranog rasta i učenja. Diplomiranje nije krajnja destinacij, to je zapravo samo početak vašeg profesionalnog putovanja. Svijet veterine je kompleksan i dinamičan, te zahtjeva ne samo tehničko znanje, već i empatiju, posvećenost i stalno usavršavanje.
Neophodno je razvijati praktične vještine radeći ruku pod ruku s iskusnim mentorima, učestvovati u dodatnim kursevima i radionicama, te biti u toku s najnovijim istraživanjima i tehnikama u veterini. Samo završetak studija donosi osnovu koju morate neprestano graditi. Svaka prepreka, svaki uspjeh i svaka lekcija će vas izgraditi kao stručnjaka, ali i kao osobu.
Budite strpljivi, ali i proaktivni u svojoj karijeri. Ne bojte se postaviti visoke ciljeve i raditi naporno kako biste ih ostvarili. Ali, budite i spremni prihvatiti da će put biti ispunjen i usponima i padovima, te da je svaka “stepenica” prilika za učenje i rast. Na kraju, vaša strast prema veterini i želja da pomognete životinjama će vas voditi kroz sve izazove i donijeti ne samo profesionalno, već i lično zadovoljstvo.
