Nakon historijskog pokušaja samouvaljivanja Trumpu, koji je umalo završio federalnom tužbom i psihičkim raspadom pred kamerama, Aleksandar Vučić – poznat i kao Aleks Vuči, krenuo je po novo poniženje. Ovaj put: direktni let Beograd – Moskva.
Bar je tako mislio.
Naime, nakon što je danima glumio da je bolestan (dijagnoza – lažiranje laži da je lažov), Vuči je iz beogradskog VMA izašao umotan u dekicu i sa čajem u ruci, molećivo govoreći na telefon Putinu:
“Mili predsjedniče, ne mogu na Dan pobjede… Oću da mrem, a i EU mi je prijetila sankcijama ako odem…”
Putin, navodno, nije bio impresioniran. Izvukao ga je za uši, onako telefonski, i poručio na čistom srpsko-ruskom jeziku:
“Baćuška, dobro razmisli! Ako ti ne dođeš, ti mene ne zoveš više!”
Vučić je iste sekunde ojačao! Skočio je iz kreveta, bacio dekicu i naredio:
“Pripremite avion! Letim za Moskvu! Srbija ne sme da stane!”
Avion je poletio, nebo bilo vedro, sve je mirisalo na laku propagandu…
Ali već iznad Kaspijskog mora – dramatičan obrat!
Toranj iz Bakua:
“Beograd 1, niste prijavljeni. Nemate dozvolu za prelet. Spuštajte se odmah.”
Vučić u kabini:
“Kažite im da sam predsjednik! Da sam neutralan! Da sam… da sam bolesnik u remisiji!”
Piloti slegli ramenima, avion sletio.
U azerbejdžanskom “salonu za goste”, Vučić je sjedio sam i jeo gumene bombone i pio kolu:
“Ima li ovdje neko da zna ko sam ja? Ne? Nema veze, evo vam moj Instagram, followajte me.”
U Beogradu – haos. Kabinet šalje saopćenje:
“Predsjednik je sletio u Baku u okviru geopolitičke ofanzive pomirenja Istoka i Zapada. Uskoro ručak s predsjednikom Azerbejdžana. Svi kliču našem predsjedniku…”
Putin ga gleda preko špijunskih kamera i sažaljivo maše glavom. Zove Brisel:
“Sankcije? Njemu? Nema potrebe! On je sam sebi najgora kazna.”