Sinoć se u Republici Srpskoj rodila nova epska legenda. Ne, nije riječ o Kraljeviću Marku – već o premijeru Radovanu Viškoviću, koji je, po dojavama o mogućem hapšenju, junački reagovao – sakrivši se u gepek službenog automobila.
Kad je stigla vijest da ga specijalci iz Brčkog čekaju kod Potočara, navodno spremni da ga legitimišu i eventualno privedu, Višković je instantno osjetio domoljublje u donjem dijelu stomaka. Boja lica mu je, prema očevidcima, prešla iz političke roze u nijansu „institucionalni bijeg“.
U trenutku panike, pokazao je izvanredne reflekse preživljavanja:
-
Skočio je u gepek službenog vozila,
-
Uvukao se među torbe, kablove i rezervni točak,
-
I sve to, navodno, bez ijedne ogrebotine i s kompletnim dignitetom – barem u donjem dijelu tijela.
Tvrdi se da je satima ćutao, držeći se za rezervni točak kao za krst spasitelja, šapćući sebi:
„Neće mene, ne da Dodik!“
Dok su specijalci na punktu zaustavljali vozila, provjeravali dokumente i pretraživali kabine, Višković je duboko u gepeku proživljavao vlastiti politički triler – s aromom plastike, straha i blage inkontinencije.
Kad mu je dojavljeno da je opasnost prošla, iskuljao je iz gepeka s osmijehom čovjeka koji je upravo pobijedio međunarodno pravo i zdrav razum.
U međuvremenu, narod komentariše:
„Eto, naši heroji danas ne biju bitke. Oni bježe od zakona – ali s dostojanstvom, u srpskom gepeku.“
Vlada RS već razmatra da o ovom epskom trenutku snimi film:
„Gepek slobode: Povratak Radovana“ – u produkciji RTRS-a, s nagradom za najbolji scenario napisan ispod rezervnog točka.
Premijera se očekuje… čim se ponovo ukaže potreba za bježanjem.