Ustaški poglavnik Ante Pavelić pobjegao je iz Hrvatske 6. maja 1945. godine, koristeći mrežu za bjekstvo poznatu kao “pacovski kanali”, koja je pomogla brojnim nacističkim i ustaškim liderima da izbjegnu pravdu. Put ga je vodio preko Austrije i Italije do Argentine, gdje je pod lažnim identitetom nastavio političku aktivnost – i to s ozbiljnim finansijskim sredstvima koja je iz NDH uspio prenijeti.
Put pod lažnim imenom
Nakon boravka u Austriji, Pavelić je u oktobru 1946. prešao u Italiju, čekajući organizaciju puta u Južnu Ameriku. Na brod “Sestrijere” ukrcao se 11. oktobra 1948. godine u Napulju, sa pasošem Crvenog krsta izdatim na ime Pal Aranjoš, Mađar, udovac i inženjer. U Buenos Aires je stigao 6. novembra 1948, gdje ga je već čekala porodica i brojne ustaške vojne i političke strukture.
Sumnjiva bogatstva
Prema pisanju Jutarnjeg lista, otvaranjem nacističkih arhiva u Argentini otkriveni su novi detalji o Pavelićevoj mreži, ali i indicije da je u Argentinu prenio veliko bogatstvo. Sumnja se da je taj kapital omogućio nastavak njegove političke aktivnosti u egzilu.
Zaštita vlasti i političko djelovanje
Pavelić se slobodno kretao Argentinom i uživao zaštitu Peronovog režima. Osnovao je Hrvatsku državotvornu stranku, a kasnije i Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Bio je aktivan u organizacijama bliskim krajnjoj desnici, uključujući Alianza Libertadora Nacionalista, oružano krilo argentinskog fašističkog pokreta. Zajedno s drugim ustašama, učestvovao je u propagandi, predavanjima i organizacijama koje su djelovale protiv tadašnje SFRJ.
Diplomatski pokušaji ekstradicije
Jugoslovenske vlasti su još 1947. godine upozoravale na Pavelićev dolazak i tražile njegovu ekstradiciju, no argentinske vlasti su to odbile. U više navrata odbijeni su i zahtjevi za izručenje drugih ratnih zločinaca, uz obrazloženje da Argentina ne priznaje retroaktivne zakone i da bi izručenje predstavljalo politički progon.
Emigracija pod paskom Beograda
Do 1951. godine, u Argentinu je stiglo više od 10.000 Hrvata – mnogi povezani sa NDH. Jugoslavija je godinama upozoravala na njihovo djelovanje. U izvještaju ambasade SFRJ iz 1972. godine, hrvatska emigracija opisana je kao “najveći problem za odnose s Argentinom”.
Ova priča o Pavelićevom bijegu, zaštiti i političkom angažmanu u Argentini ostaje tamna mrlja u historiji poratnog razračunavanja s fašizmom. Uprkos pokušajima Jugoslavije da ga privede pravdi, Pavelić je umro u egzilu, bez odgovaranja za zločine koji su počinjeni pod njegovom komandom.