U najnovijoj epizodi bosanskohercegovačkog političkog trilera, ministar odbare BiH Zukan Helez obratio se javnosti i objasnio zašto bjegunci Dodik, Višković i Stevandić jutros nisu spriječeni da bez problema ušetaju u kasarnu OSBiH u Banjoj Luci, iako su zvanično traženi i – kako se to moderno kaže – “nepoželjni gosti s potjernice.”
Ali ne, nije riječ o sabotaži, kukavičluku ili neefikasnosti državnog aparata.
Riječ je o zločinačkoj obmani.
Helez je, ni manje ni više – prevaren. I to ne od CIA-e, ne od Kremlja, nego od sopstvenih oficira.
Jer, kako reče ministar, imao je bataljon Vojne policije spreman. Bataljon! S ljudima, uniformama, čizmama, pištoljima – sve!
Ali onda su mu javili:
“Ma ne brini, sve pod kontrolom. Dovoljno nam je 20-ak ljudi, pa nisu to superjunaci.”
I šta je ministar uradio?
Povjerovao.
Jer naravno – kad ti u kasarni koja baštini “tradicije” srpskog nacionalizma kažu da sve štima – šta bi drugo nego da im vjeruješ?
Dok je bataljon ostao kod kuće, krvavo zarađujući svoje plate praveći origami od reciklirano materijala, Dodik i društvo su se lagano ušetali u vojni objekat kao na svečani prijem.
Bez legitimisanja, bez pitanja, bez ijednog “Stoj, ko ide?” – samo osmijeh, zastave, i marš u pozadinskoj matrici.
Ministar sada uvjerava javnost da nije problem u njemu, već u tome što su ga oficiri zavarali.
Ne da mu nisu rekli istinu – nego su ga gledali u oči i rekli da 20 policajaca može da spriječi trojicu političkih gorostasa… i par pratilaca, kamera, limuzina i helikoptera.
Naivno? Možda.
Smiješno? Svakako.
Tragično? Više nego što zaslužujemo.
Ali ne brinite – sada je, kako reče ministar, sve pod kontrolom.
– Podnijet će prijave.
– Sastavit će komisiju.
– Možda i sačini izvještaj.
– A možda čak i napiše pjesmu:
“Obmanut, ali hrabar.”