Uprava Košarkaškog kluba Bosna Royal upravo je zabila autogol epskih razmjera – ne na terenu, već u povjerenje onih koji su klub držali u životu godinama unazad: navijača.
Odluka da se odustane od igranja u ABA 1 ligi nakon što je ista osvojena na terenu, uz ogromnu energiju, emociju i podršku kakva se u sarajevskoj dvorani Skenderija nije osjetila decenijama, pokazuje nešto što u sportu teško može biti oprošteno – potpuni gubitak kredibiliteta.
Nisu znali? Nisu htjeli? Ili jednostavno – ne znaju voditi klub?
Opravdanja navedena u saopćenju kluba uvredljiva su za inteligenciju svakog sportskog pratioca. Da li je zaista moguće da neko ko planira ulazak u viši rang takmičenja – i to ABA 1 ligu – nije znao da će morati igrati protiv Zvezde, Partizana, Budućnosti? Da će trebati veći budžet, jači kadar, profesionalna organizacija?
Ako je to tako – onda je riječ o amaterskom vođenju jednog ozbiljnog sportskog kolektiva. A ako su znali, ali su kalkulisali da će neko drugi pokriti finansijsku konstrukciju, onda je riječ o još većoj neodgovornosti.
Ko daje pravo na gaženje sportskih snova?
Kada se titula osvoji, a onda hladno odbaci zbog “okolnosti”, poruka koju klub šalje jeste: “Navijači, emocije su vaša stvar – mi se bavimo kalkulacijom.” No, Bosna nikada nije bila samo rezultat. Bosna je identitet. Historija. Zajedništvo. Emocija.
I zato ova odluka nije samo takmičarski debakl – ona je moralni pad. Najtužnije od svega, ni pravna slika nije na strani onih koji se danas predstavljaju kao klub. Ugovor s pravom Bosnom istekao je prije sedam godina. Od tada – pravni vakum i institucionalna tišina.
Vrijeme je za ozbiljna pitanja
-
Ko su ljudi koji vode Bosnu Royal i po čijem ovlaštenju koriste ime i grb kluba?
-
Zašto nadležni šute?
-
Ima li sport u ovoj zemlji ikakvu zaštitu od diletantizma i improvizacije?
Jer ono što se danas dogodilo ne bi smjelo ostati bez posljedica. Ne samo zbog jedne propuštene ABA sezone, nego zbog poniženja koje je naneseno navijačima, igračima, trenerima i svima koji su posljednjih godina davali sebe da Bosna ponovo bude više od sjene nekadašnjeg velikana.
Zaključak
Ovo nije pad Bosne. Ovo je pad onih koji su sebi prisvojili pravo da njeno ime nose, a da je ne razumiju. Klub koji je 1979. postao prvak Evrope zaslužuje bolje. A Sarajevo zaslužuje sport koji se vodi pošteno, odgovorno i – dostojanstveno.