Dok sukob između Irana i Izraela prelazi granice regionalnog rata, sigurnosne službe širom svijeta podižu nivo pripravnosti. Informacije koje kolaju u diplomatskim i obavještajnim krugovima ukazuju na ozbiljnu prijetnju – naredni mjeseci mogli bi obilježiti val terorističkih napada širom svijeta, orkestriranih s obje strane konflikta.
S jedne strane, postoje tvrdnje da izraelski Mosad priprema operacije „false flag“ karaktera – terorističke napade koji bi trebali biti predstavljeni kao iranska djela, s ciljem diskreditacije Teherana pred međunarodnom zajednicom. S druge strane, iranske Revolucionarne garde i njihovi saveznici mogli bi aktivirati spavaće ćelije i simpatizere širom Bliskog istoka i Europe, u sklopu vojne i psihološke ofanzive protiv Izraela i njegovih saveznika.
U ovoj složenoj geopolitičkoj situaciji, nameće se ključno pitanje: Je li Bosna i Hercegovina spremna?
Nažalost, iskustvo iz prethodnih godina pokazuje da BiH često kasni s adekvatnim procjenama sigurnosnih prijetnji, a saradnja između agencija (SIPA, OSA, MUP-ovi) ne funkcioniše uvijek sinhronizirano. Uprkos činjenici da je BiH zemlja s istorijom uvezanosti s međunarodnim sukobima i da se na njenom tlu nalaze osobe s historijom povezanosti sa radikalnim grupama, ne postoje jasni pokazatelji da je podignut nivo pripravnosti.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina ima loše kontrolirane granice, slab nadzor nad potencijalno rizičnim grupama, a sistem ranog upozoravanja i krizne komunikacije gotovo da ne postoji u praksi.
Teroristički napadi u Evropi često započinju u slabije kontroliranim dijelovima – a upravo je to ono što BiH čini potencijalno ranjivom.
Za sada, nema zvaničnih saopštenja domaćih sigurnosnih službi o mjerama koje se poduzimaju. Nema ni vidljive kampanje informiranja javnosti o eventualnim prijetnjama. U vremenu kada se svijet suočava s mogućim “mračnim scenarijima”, ćutanje institucija može biti jednako opasno kao i sama prijetnja.
Pitanje je jednostavno, ali ozbiljno:
Ako se sutra nešto dogodi u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru – hoćemo li biti spremni? Ili ćemo se opet probuditi u sigurnosnoj stvarnosti za koju nismo imali plan?