Sarajevom se širi gadna zaraza.
I ne, nije to samo leptospiroza – bakterijska bolest koju prenose pacovi.
Ovo je dublje. Hronično. Političko.
Jer pravi problem nisu pacovi iz kanalizacije – nego oni što sjede u kantonalnim, gradskim i općinskim vijećima.
Hodaju uspravno, ali šire zarazu mentalne bijede, sistemske truleži i moralne fekalije.
Godinama se u glavnom gradu ne radi deratizacija. Kažu, nema para.
Ali možda istina leži u nečemu drugom – možda vlast jednostavno ne želi trovati sebi srodna bića.
Jer pogledaj malo bolje:
– Pacovi su uporni. I političari su uporni.
– Pacovi prenose bolesti. I političari prenose zakone koji ubijaju razum.
– Pacovi kradu hranu ljudima. Političari… u tome su eksperti.
Možda su se prepoznali?
Možda zato svaki pokušaj uništavanja gamadi ostaje samo na PowerPoint prezentacijama.
Dok građani plaćaju ceh – crijevnim infekcijama, alergijama i računima za vodu zagađenu glodarskim potpisima – politička elita mirno sjedi u foteljama od eko-kože i donosi odluke o… ni o čemu.
Sarajevo se godinama guši od prljavštine, truhlih odnosa u institucijama, političkog nemara, a sada i od leptospiroze.
I šta ćemo?
Deratizacija? Teško.
Možda da uvedemo novu mjernu jedinicu za zarazu. Recimo kada vidite kantonalnog premijera Uka, to vam je protuvrijednost 10 pacova po kvadratnom metru. Ugledate načelnika Općine Novi Grad Efendića, to je protuvrijednost 15 pacova i 6 otvorenih šahtova, dok je za premijera FBih Nikšića to puno veće – 100 pacova po
kvadratnom metru + milion litara iz otvorene kanalizacije Kantona Sarajevo koja uliva u Miljacku.