Godina 1988. bila je prijelomna za političku sudbinu Vojvodine, jedne od dvije autonomne pokrajine tadašnje SFRJ. Ova godina simbolično se veže za događaj poznat kao “Jogurt revolucija”, planirani prosvjedi Slobodana Miloševića koji su ubrzo prerasli u politički dirigirani preokret s dalekosežnim posljedicama za autonomiju Vojvodine.
Što je bila “Jogurt revolucija”?
Prosvjedi u Novom Sadu započeli su u septembru 1988. godine kao izraz nezadovoljstva građana, ponajprije iz reda srpske nacionalne populacije, zbog ustavnih ovlasti Vojvodine koje su mnogi smatrali preširokima. Slogan prosvjeda bio je “Srbija je jedna”, a organizacija događaja ubrzo je dobila podršku tadašnje političke elite predvođene “balkanskim kasapinom” Slobodanom Miloševićem.
Jedan od ključnih trenutaka bila je smjena rukovodstva Saveza komunista Vojvodine, koju su potaknuli pritisci odozdo, ali i koordinirane političke akcije odozgo. Prosvjednici su bacali jogurt na zgradu Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine, čime su simbolično pokazali otpor prema tadašnjim institucijama pokrajinske vlasti.
Nedugo nakon toga, Ustavom iz 1990. godine, autonomija Vojvodine faktički je svedena na simboličnu razinu, čime je stavljena točka na razdoblje njezine široke samouprave zajamčene Ustavom SFRJ iz 1974. godine, a samim tim i početka razbijanja SFRJ u cilju stvaranja velike Srbije.
Zašto Vučić misli da je oduzimanje autonomije ispravna stvar?
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, politički nasljednik ideoloških tokova iz vremena Slobodana Miloševića, više puta je naglašavao da je centralizacija Srbije ključ za njezin razvoj i očuvanje jedinstva države. Njegov stav o autonomiji Vojvodine temelji se na ideji da decentralizacija vodi fragmentaciji, što bi, prema njegovu mišljenju, oslabilo državne kapacitete Srbije.
Vučić često koristi narative o opasnostima separatizma kako bi opravdao centralizaciju. Oduzimanje široke autonomije Vojvodini opisuje kao čin zaštite interesa većinske populacije i nacionalne stabilnosti, zanemarujući činjenicu da je Vojvodina oduvijek bila regija s posebnim multikulturalnim, ekonomskim i političkim identitetom.
Zašto Vučić danas potencira na Jogurt revoluciji?
U jeku studentskih prosvjeda širom Srbije, koji su rezultat sve većeg nezadovoljstva njegovom vladavinom, Aleksandar Vučić ponovno poseže za historijskim narativima poput Jogurt revolucije. Ovaj potez dolazi u trenutku kada njegova vlast evidentno gubi podršku, a atmosfera društvenog nezadovoljstva postaje sve izraženija.
Vučić koristi Jogurt revoluciju kao način da evocira sjećanje na događaje iz prošlosti, pokušavajući mobilizirati nacionalistički sentiment i podsjetiti javnost na “borbu za jedinstvo Srbije”. Međutim, pravi razlog za ovakve poteze leži u njegovoj taktici skretanja pažnje s unutrašnjih problema – korupcije, bahatosti vlasti i nesposobnosti da odgovori na stvarne potrebe građana.
U svom prepoznatljivom stilu, Vučić panično traži vanjskog neprijatelja kako bi preusmjerio fokus javnosti. Lista takozvanih neprijatelja Srbije postaje sve duža – od Zagreba, Sarajeva, Prištine, preko SAD-a i Njemačke, do drugih zapadnih zemalja. Ovaj narativ služi za homogenizaciju biračkog tijela, dok se istovremeno zanemaruju ključni problemi poput urušavanja institucija, širenja korupcije i srednjovjekovnog vođenja države.
Podsjećanjem na Jogurt revoluciju Vučić ne samo da pokušava ojačati svoju poziciju nego i stvara iluziju kontinuiteta “patriotske borbe” za očuvanje Srbije, dok u stvarnosti sve veći broj građana prepoznaje ovu taktiku kao pokušaj da se izbjegne odgovornost za vlastite promašaje. No, za razliku od 1988. godine, sadašnji prosvjedi u Srbiji nisu usmjereni na regionalne autonomije već na sam vrh vlasti, oličen u njemu i njegovom režimu.