Dok proizvođačima mlijeka u Federaciji BiH tone otkupna cijena brže nego što Dodik ruši državu, premijer Nermin Nikšić diže uzbunu: “Razmotrit ćemo recipročne mjere protiv Srbije!” – kaže odlučno, dok s drugom rukom tapša sam sebe po ramenu za kupovinu Telemacha, izgradnju vojnih fabrika, digitalnu transformaciju, osvajanje Marsa i povećanje minimalne plate.
Nema sumnje – Federacija cvjeta. U Nikšićevim riječima.
U stvarnosti? Radnici bježe, mlijeko se prosipa na granici, a investitori iz Amerike šalju pisma jer ne znaju jesu li poslovni partneri ili samo finansijeri Nikšićevih monologa.
Premijer najavljuje “dvije nove stvari koje će naše fabrike početi proizvoditi” ali ih ne otkriva. Legenda kaže da su to “realnost i efikasnost”, ali su zasad još u fazi laboratorijskih ispitivanja.
A kad ga pitaju za problem izvoza mlijeka u Srbiju, Nikšić odgovara državnički:
“Ne postoji formalna zabrana, ali ćemo tražiti mehanizme, instrumente i alatke… možda čak i ključ francuski da odvijemo CEFTA sporazum.”
I naravno – ako ništa ne riješe, bar su formirali komisiju koja neće ništa riješiti.
Dok mlijeko propada, premijer planira vojnu fabriku u Hercegovini, jer – zašto ne? Ako ne možemo izvoziti mlijeko, valjda možemo granate. “Ako ne možemo da ih nahranimo, barem ćemo im omogućiti da se naoružaju” – nova ekonomska logika Federacije.
Na pitanje o američkim carinama i nesuglasicama sa stranim investitorima, Nikšić se pravda kao đak pred roditeljskim:
“To su špekulacije, mi radimo sve u skladu sa zakonom.”
U prevodu: “Možda ih varamo, ali sve po proceduri.”
Kulminacija dolazi kad se pohvali da nas je UN prvi put stavio među države “veoma visokog razvoja”. Zaboravlja dodati da je kriterij bio – količina samohvale po minuti intervjua.
Ali nije sve crno! Federacija je, kaže premijer, imala 22 milijarde KM prometa na fiskalnim kasama. A to što su to tri benzinske pumpe i pekara – nebitno. Brojka je brojka.
Na kraju, premijer poziva sve “megafone negativnosti” da se pridruže razvoju, jer, kako reče:
“Ne smijemo dozvoliti da nas istina ometa u narativu o uspjehu.”
I dok tone mlijeko, tone zdravstvo, tone obrazovanje – Vlada tone u samozaljubljeni spin. I diže se samo kad treba – dati ekskluzivni intervju o fabrikama koje će možda biti, o projektima koji se možda planiraju, i o uspjesima koji žive isključivo u Nikšićevom laptopu.