U zemlji gdje se pravosudni sistem raspada brže od predizbornog seoskog asfalta, a separatisti pakuju svoje mini-države kao sendviče za ekskurziju, probosanski političari vode svoj epski rat – s pacovima. Ne onim političkim, nego doslovnim – štakorima, glodarima i raznim plivačima iz Miljacke.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak pokušao je, iz svoje karakteristično teatralne ali često surove realnosti, baciti reflektor na ključni problem: dok jedan dio političke scene doslovno ruši državu – drugi se javno loži oko štakora.
Milorad Dodik i ekipa već 78 dana šetaju slobodno, drže pres-konferencije, izlaze iz zemlje, klimaju glavom u Rusiji i pričaju o disoluciji države uz kafu i rakiju. Iako su formalno u „pritvoru“ – njihov jedini kontakt s pravosuđem BiH je kad im sekretarica suda lajkuje sliku na Instagramu.
U isto vrijeme, u Sarajevu, glavni politički okršaj nije oko pitanja entitetskog glasanja, reforme pravosuđa ili napada na suverenitet – već oko toga ko je kriv što se glodar snimljen kako pliva kraul u Miljacki.
Dok Dodik u Banjoj Luci raspoređuje nove “simbolične” uniforme,a Stevandić vodi seanse prizivajući Dražu, SDA i Trojka se međusobno optužuju za pacove. Ko je pustio štakore? Ko ih hrani? Ko ih koristi u kampanji? Da li su oni možda botovi?
Isak se pita kao da nije dio vladajuće strukture: gdje su mehanizmi države? Gdje je odlučnost? Gdje je koordinacija? Odgovor je – vjerovatno negdje između odborničke komisije za deratizaciju i jutarnje doze PR saopštenja o “očuvanju integriteta Bosne i Hercegovine”.
Možda je vrijeme da se formira novo ministarstvo: Ministarstvo za lov na glodare i političke neistomišljenike sve sa savjetnicima i naknadama za odvojeni život.
A što se tiče pacova – oni barem nemaju političke ambicije. Još.