Zoran Milanović, predsjednik svih građana Hrvatske (osim onih koji imaju drugačije mišljenje), ponovo je održao performans – ovaj put na svečanoj akademiji, gdje je umjesto dostojanstva institucije odlučio servirati političku verziju šatora i tamburice.
Naime, početkom maja Bosna i Hercegovina poslala je četiri nove optužnice protiv generala HVO-a. Reakcija državnika? Ne. Reakcija pijanca za šankom? Blizu. Reakcija Zorana Milanovića? Savršena mješavina neukusa, revizionizma i već poznate naracije o „ugroženim Hrvatima“, ovaj put začinjene time da je „to politička zloupotreba“ jer, zaboga, kako da mi podržavamo evropske integracije BiH ako se naši generali procesuiraju?
Odnosno, prevedeno: „Volimo vas kad šutite i ne dirate naše heroje (čitaj ratne zločince). U protivnom – odmah vam obustavljamo put ka EU.“
To je ona moralna logika iz devedesetih: ako ubiješ, ali nosiš šahovnicu – nisi zločinac, već domoljub. A kad institucije BiH pokušaju procesuirati zločine – one su, po Milanoviću, neprijateljske.
Ako je pravna država temelj EU, a Milanović to koristi kao izgovor da BiH ne treba „podmetati klipove“, postavlja se pitanje: da li su zakoni klipovi, a ratni zločinci svetinje? Ili nam predsjednik sugeriše da je ulazak u EU moguć samo uz kolektivnu amneziju i oprost na osnovu nacionalnog ponosa?
Kao da nije dovoljno što je Hrvatska već godinama utočište političkog turizma za osuđene ratne zločince i promotere NDH-a, sada se predsjednik države aktivno bavi miniranjem vladavine prava u susjedstvu, uz aplaudiranje rojsova, glasnogovornika duhovne obnove i ratnog folklora.
Milanović ne pita: šta su ti generali radili, nego zašto se sad optužuju?
Logika je jasna: krivi su oni koji kopaju po prošlosti, ne oni koji su prošlost ispunili zločinima.
A najviše vrijeđa – pokušaj zastrašivanja: ako nastavite tražiti pravdu, mi ćemo vam zatvoriti evropska vrata. Jer, eto, Hrvatska sada drži ključ moralnosti, i to u ruci čovjeka koji se ponaša kao mali Slobo.