Predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović ponovo demonstrira političku akrobatiku kakvu može izvesti samo neko ko živi u dvije paralelne realnosti.
U jednoj – on plaća lobiste u Washingtonu koji svjedoče kako je Bosna i Hercegovina “propala država”, kako Hrvati žive u “progonu”, kako su ugroženi od islamista, te kako je jedino rješenje treći entitet.
Druog dana, pred kamerama, poziva na jedinstvo, europski put, zajedništvo i “svu ljepotu naše domovine”.
Ako to nije politički bipolaritet, teško je zamisliti šta jeste.
Washington: BiH je “propala država”
Max Primorac, lobista koji je godinama glasnogovornik hrvatske nacionalističke agende, na platnom spisku Čovića i Plenkovića, u američkom Kongresu tvrdi da je BiH propala država, opasna i nepravedna prema Hrvatima.
To su narativi koji se plaćaju ozbiljnim novcem – i koji imaju samo jedan cilj: stvoriti sliku da BiH ne može postojati.
Ni jedno od tih izlaganja ne može proći bez da se u pozadini prepozna Čovićev rukopis.
Mostar: “Ne dijeliti ljepotu domovine”
Samo dan kasnije, Dragan Čović izgovara rečenice koje zvuče kao da ih je pisao PR tim Evropske komisije.
Odjednom govori o zajedništvu, evropskom putu, političkom jedinstvu i tome da “ne treba dijeliti ljepotu naše domovine”.
Ovaj zaokret bi bio komičan da nije opasan: isti čovjek koji već desetljećima destabilizira procese, blokira reforme i uvjetuje sve ključne zakone, vjerni Dodikov ahbab u rušilačkoj politici – danas sebe predstavlja kao evropskog reformatora.
Treći entitet ili evropski put?
Niko više ni ne pokušava pratiti kontinuitet njegovih stavova.
Jedan dan tvrdi da je BiH neodrživa.
Drugi dan poziva na jedinstvo.
Treći dan insistira da bez “legitimnog predstavljanja” nema života.
A onda, kad dođu gosti iz PIC-a – Čović postaje najveći prijatelj evropskih integracija.
Politička fleksibilnost?
Ne.
Politička strategija preživljavanja, zasnovana na poruci: svakome ću reći ono što želi čuti.
O državnoj imovini – ko blokira, ko glumi konstruktivnost?
Čović danas tvrdi da je državna imovina “prepreka investicijama”.
Tačno.
Ali pitanje je: ko je godinama pravio od imovine alat za političku ucjenu?
Retorika o “žurnom rješenju” dolazi od čovjeka koji je u svakom ključnom trenutku pomagao Dodiku da se pitanje imovine pretvori u beskrajnu političku krizu.
Zaključak: Ne možete biti i rušitelj i graditelj
Čovićev problem nije što mijenja ton.
Problem je što mijenja stvarnost ovisno o publici.
Pred Amerikancima – BiH je neuspješna.
Pred PIC-om – BiH je “lijepa domovina”.
Pred Briselom – evropski put nema alternativu.
Pred lokalnom publikom – treći entitet je jedino rješenje.
Ovakva politika možda prolazi na kratke staze, ali ne može biti temelj države koja želi stabilnost.
Ako BiH želi naprijed, vrijeme je da se prestane tolerisati dvostruki, trostruki – i ovakvi politički mnogostruki standardi.