Posjeta Marka Fleminga, direktora Ureda u Birou za evropska i euroazijska pitanja State Departmenta, bila je sve osim rutinska diplomatska formalnost. Iako je na papiru djelovala kao niz susreta s političkim akterima u Bosni i Hercegovini, u stvarnosti je predstavljala jasan politički signal – Sjedinjene Američke Države ulaze u novu arhitekturu odnosa prema BiH, u kojoj je Milorad Dodik prvi koji ispada iz jednačine.
Dodik izbačen iz protokola: politička nula u Washingtonovoj računici
Najglasnija poruka nije izgovorena, ali je bila kristalno jasna:
Fleming se nije sastao s Dodikom.
Nakon ukidanja sankcija koje je Dodik pokušao predstaviti kao „političku rehabilitaciju“, Flemingova posjeta dokazala je suprotno – Washington ga ne smatra partnerom, niti sagovornikom vrijednim vremena visokog američkog zvaničnika.
Umjesto toga, Fleming se sastao sa:
-
Dodikovim saradnicima koji nemaju istu političku težinu (Amidžić, Trišić-Babić),
-
opozicionim liderima u RS,
-
te ključnim partnerima u FBiH i državnim institucijama.
Ovaj pristup nije slučajan. On pokazuje dvije stvari:
-
SAD žele ostati prisutne u RS – ali bez Dodika.
-
State Department gradi paralelni kanal komunikacije, zaobilazeći Dodika i otvarajući prostor drugim političkim akterima u entitetu.
Drugim riječima:
Dodik je “pomnožen s nulom”, ali SNSD kao stranka ostaje faktor jer je to izborna realnost.
Južna interkonekcija – ključni test saradnje
Flemingova posjeta bila je fokusirana na američki strateški projekat Južne plinske interkonekcije, koji direktno jača energetsku sigurnost BiH i smanjuje ovisnost o ruskom gasu.
Poruka je bila jasna:
-
Teritorijalni integritet BiH je apsolutni prioritet SAD.
-
Saradnja na energetskim projektima biće svojevrsni lakmus-test političke zrelosti lokalnih aktera.
Zato je posebno značajno da Fleming nije razgovarao ni sa Stašom Košarcem, iako je resor vanjske trgovine ključan za energetiku. Košarčevi javni ispadi i politička radikalizacija postavili su ga izvan kruga prihvatljivih sagovornika SAD-a.
Washingtonova nova strategija: pragmatizam prema BiH, izolacija destruktivnih aktera
Flemingova selekcija sagovornika pokazuje novu metodologiju američke diplomatije:
-
Razgovaraju samo s onima koji žele napredak.
-
Ignorišu one koji proizvode krize.
-
Učvršćuju strateške projekte koji garantuju stabilnost.
To je prijelaz sa dosadašnjeg pristupa „razgovaramo sa svima“ na pristup:
„Razgovaramo samo sa relevantnima.“
A prema Flemingovoj posjeti – Dodik to više nije.
Fleming je potvrdio: SAD ostaju, ali pravila igre se mijenjaju
Američki zvaničnik je tokom posjete razgovarao s ključnim predstavnicima institucija, strankama trojke, opozicijom iz RS, članovima Vijeća ministara i političkim liderima. Prisustvovao je i sjednici UO PIC-a, gdje su izostali poslanici SNSD-a i koalicionih partnera iz RS – još jedna simbolična poruka o političkoj izolaciji Dodikovog kruga.
Poruka ove posjete može se svesti na tri ključne tačke:
1. Dodik nije partner SAD-a.
Ni sankcije, ni ukidanje sankcija, ni retorika više ne mijenjaju taj status.
2. SAD traže nove sagovornike u RS.
I rade to otvoreno, sistematski i bez ustupaka.
3. Strateški projekti poput Južne interkonekcije postaju stub američke politike prema BiH.
Ko se uklopi – biće partner. Ko blokira – biće politički marginaliziran.
Zaključak: početak nove faze odnosa BiH–SAD
Flemingova posjeta nije bila samo protokol – bila je poruka nove američke doktrine u BiH.
U toj doktrini:
-
partneri su oni koji rade u interesu stabilnosti,
-
destruktivni akteri se ignorišu,
-
priče o „dijalogu“ ne prolaze,
-
a američko prisustvo ostaje čvrsto, direktno i fokusirano.
I najvažnije:
👉 Milorad Dodik nikada nije bio dalje od Washingtona nego danas.