Neustavni 9. januar, miješanje Srbije u unutrašnja pitanja BiH i politička igra Aleksandra Vučića ponovo su ogoljeni dolaskom predsjednika Vlade Srbije u Banju Luku. Izjava da dolazi „sa velikim zadovoljstvom“ kako bi podržao proslavu neustavnog Dana Republike Srpske nije samo diplomatski skandal – ona je otvoreni prkos odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Otvorena podrška neustavnom prazniku
Predsjednik Vlade Srbije Đuro Macut izjavio je da dolazi u Banju Luku kako bi „podržao srpski narod“ u obilježavanju 9. januara, datuma koji je pravosnažno proglašen neustavnim.
Istovremeno, Macut tvrdi da Srbija podržava Dejtonski sporazum i Bosnu i Hercegovinu, što ovu posjetu čini politički licemjernom: javno poštovanje BiH, a praktično podrivanje njenog ustavnog poretka.
„Jedinstvo naroda“ kao paravan
Pozivanje na „jedinstvo naroda“, integracije u obrazovanju i posebne veze između Srbije i Republike Srpske nije nova retorika. Ona se godinama koristi kao mekša forma političkog tutorstva, koje u praksi znači ignorisanje institucija BiH.
Posebno je problematično što se sve to dešava u trenutku kada vlasti u Beogradu dobro znaju da je 9. januar simbol diskriminacije i političkog prkosa, a ne kulturnog identiteta.
Ništa nije slučajno: poruka iz Beograda
Dolazak Macuta za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je Aleksandar Olenik, koji ovu posjetu vidi kao dio dugogodišnje radikalske politike.
Prema njegovim riječima, Macut je pristao da bude Vučićev izvršilac, bez političke autonomije, figura koja „stoji i klimne glavom“ – klasični politički fikus.
Vučić gubi kontrolu nad Dodikom?
Olenik ukazuje na ključni zaokret: Milorad Dodik je, prema dostupnim informacijama, napravio direktan dogovor s američkom administracijom, što je dovelo do ublažavanja sankcija. Time je, tvrdi Olenik, Dodik praktično izmakao iz Vučićeve kontrole.
U toj novoj realnosti, dolazak „fikus premijera“ u Banju Luku ima jednu svrhu – glumiti da Vučić i dalje vuče konce, i pred građanima Srbije i pred javnošću u Bosni i Hercegovini.
Ko se danas zaista pita u Republici Srpskoj?
Poruka je jasna: realni centar moći više nije u Beogradu. Prema Olenikovoj analizi, ključne odluke danas dolaze iz administracije predsjednika SAD-a Donald Trump, a ne iz Vučićevog kabineta.
U tom kontekstu, Macutova izjava i dolazak u Banju Luku nemaju stvarnu političku težinu – oni su predstava za domaću upotrebu.
Zamjena uloga: šta bi se desilo obrnuto?
Olenik postavlja ključno pitanje:
šta bi se dogodilo da je Ustavni sud Srbije donio odluku, a da neko iz BiH dođe u Beograd da je javno krši?
Odgovor je jednostavan:
-
zabrana ulaska u zemlju
-
policijska reakcija
-
višednevna medijska i politička haranga
U Srbiji bi to bilo predstavljeno kao „napad na državu“. U BiH se, očigledno, tretira kao „bratska podrška“.
Zaključak: politika dvostrukih standarda
Dolazak premijera Srbije u Banju Luku povodom neustavnog 9. januara nije incident – to je kontinuirana politika. Politika u kojoj se poštivanje BiH spominje samo kada je prazna fraza, a negira čim postane obaveza.
Macut je tu samo glasnik. Suština problema ostaje ista:
dok se neustavnost slavi uz aplauze, a miješanje pravda „jedinstvom naroda“, stabilnost BiH ostaje taoc regionalnih političkih igara.
Međutim, postoji i taj nivo političke nebitnosti da se čak ni Elmedin Konaković nije oglasio na Facebooku.
A svi znamo – to je već ozbiljan indikator političkog (bez)značaja. Kad te preskoči post Konakovića onda nisi tema. Nisi poruka. Nisi problem. Samo si fusnota 🙂