Dok normalni narodi svijeta dostojanstveno obilježavaju pobjedu nad fašizmom, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik organizovali su vlastitu verziju „dana sjećanja“, pretvarajući tragediju prošlosti u četničko orgijanje.
Postavlja se pitanje, zar ideologija ovih političkih klovnova nije ‘45. godine izgubila rat? Kakve veze ima njihova ideologija i sve ono što oni predstavljaju sa anitfašizmom?! Četnici su bili i jesu fašisti! Četnici, kao vjerne sluge fašista, pomogli su u otvaranju Jasenovca! Zar niste vi pobornici četničkih politika?!
Vučić je sa bine u Donjoj Gradini,strasno prizivao duhove rata, kopao po jamama prošlosti, baš kao devedesetih njegov mentor Milošević.
Doduše ovoga puta Vučić nije prizivao “Sto muslimana za jednog Srbina”, ali jeste između redova pozivao: „Sto studenata za jednog SNS-ovca!”
Fašizam? Ne, to se kod njih zove „borba za slobodu“.
Propagandno-psihološki udari? Ne, to je „historijska istina“.
Dok Vučić teatralno kuka kako su Srbi “spolja i iznutra napadnuti”, narod se pita:
Ko tačno napada Srbiju? Inflacija? Korupcija? Nedostatak investicija? Štrajkovi?
Ne, ne, kaže Vučić:
„To su strani agenti, nevladine organizacije i ko zna kakve mračne sile koje ne daju Srbima da žive u vječnom populističkom snu.”
Vučić plače nad jamama, a istovremeno zatrpava vlastiti narod lažima i nastrešicama. U međuvremenu, peglaju se četničke odore, traže razlozi da još jednom pokrenu suicidni san o velikoj Srbiji ili bar privid te borbe kako bi sakrili vlastiti kriminal, nesposobnost i korupciju. Ima li za tu jadnu idelogiju išta bolje od dobre stare naricaljke o ugroženosti.
I tako, dok se Vučić i Dodik utrkuju ko će glasnije zazivati prošlost, narod im polako ali sigurno okreće leđa!
Vučiću, ne pumpaju ti štrajkove nevladine organizacije, Zapad, “ustaše” i “”balije” već tvoj sopstveni narod kojem je preko glave tvog orgijanja, gurno si ih na dno, u kaljužu. Sada je došao red na naplatu!