Dok većina medija prenosi protokolarne izjave visokog predstavnika Christiana Schmidta nakon zasjedanja PIC-a, jedna ključna stvar prolazi ispod radara:

PIC se povlači iz uloge aktivnog upravitelja i prebacuje odgovornost na domaće političare.

To je najveća promjena u posljednjih 15 godina – i to ne nužno dobra.

Zvuči kao pohvala. Zvuči kao napredak. Zvuči kao „BiH je spremna“.
Ali kad se skine diplomatski sloj, ostaje mnogo ozbiljnija slika.

1. „BiH preuzima odluke“ – ali ko su ti ljudi koji ih preuzimaju?

Schmidt je rekao da se nakon 30 godina očekuje da odluke donose lokalni zvaničnici.

To lijepo piše u saopštenju.
Međutim:

to znači da sudbina najvažnijih pitanja pada u ruke političkih elita koje godinama blokiraju reforme.

• državna imovina

• budžet za 2026.

• izborna tehnologija

• BHRT

• zakon o sudovima

• VSTV

• EU pregovori

To su teme na kojima stranke ne mogu postići dogovor bez međunarodnog pritiska.

PIC sada šalje poruku:
„Radite sami. Mi više nećemo intervenirati osim u krajnjoj nuždi.“

Za zemlju koja se redovno blokira preko noći — to je oštar rez.

2. OHR neće nestati – ali ulazi u ‘passive mode’

Schmidt je dobio podršku SAD-a za bonske ovlasti, ali je suština:

On neće koristiti bonske ovlasti osim ako sistem potpuno pukne.

To znači:

• manje intervencija

• manje nametanja odluka

• manje amortizacije kriza

A kada se u BiH smanji međunarodno održavanje stabilnosti, obično se desi jedno:
povećaju se nacionalne blokade i politički sudari.

3. Budžet za 2026. i BHRT – bomba koja tek treba da eksplodira

Schmidt optimistično tvrdi da će budžet doći „brzo“.

Ali realnost:

• već sada kasni

• političke stranke ga koriste za ucjenjivanje

• BHRT je pred finansijskim slomom

• pitanje finansiranja BHT-a dijeli stranke po etničkoj i teritorijalnoj liniji

Bez vanjskog pritiska:

budžet 2026. lako može postati najveća institucionalna kriza od 2012.

4. Državna imovina – Schmidt kaže ono što političari izbjegavaju 20 godina

Schmidt je potvrdio ono što stranke nikad ne priznaju:

neriješena imovina blokira razvoj BiH i investicije.

Međutim, ključni detalj je ovaj:

PIC očekuje da to riješe domaći lideri — a do sada to nikada nisu uspjeli.

Zbog imovine su padale vlade, blokirani projekti i prekinuta saradnja FBiH–RS.

Ako se međunarodna zajednica povlači, realnost je:

ovo pitanje će i dalje biti oružje u političkim pregovorima.

5. EU integracije – velika šansa, ali i riskantna zamka

PIC poručuje:
„Napravili ste napredak, nastavite, mi ćemo gledati.“

Ali to znači:

• više zadataka

• više rokova

• više tehničkih reformi

• manje babysittinga

Ako BiH ispuni uslove — super.
Ako ne ispuni — neće biti gurana naprijed kao 2008–2010.

EU neće vući BiH za rukav.

Dakle – je li BiH ovim dobila ili izgubila?

Dobila je na papiru.

Dobila je priznanje da može više odlučivati sama.
Dobila je šansu da pokaže kapacitet.
Dobila je pozitivan evropski signal.

U praksi – izgubila.

Jer realno:

• političari će testirati granice

• blokade će se vraćati

• odgovornost će biti samo domaća

• međunarodna zajednica više neće „gasiti požar“ svaki mjesec

• pitanja imovine, izbora i budžeta mogu ući u novu rundu zastoja

Najveća opasnost:
BiH više nema alibi za loše odluke.
Sve je sada na domaćim liderima.

To je poziv na zrelost – ili recept za novu krizu.