Zemlja puca po šavovima.
Secesija visi kao kišni oblak iznad kafanske tende.
Dodik priča s Putinom u zadnjim redovima o prekrajanju granica..
Čović vreba kao hijena.
Inflacija galopira brže od službenih automobila.
Sudovi šute, tužioci spavaju, a SIPA hapsi samo ko nema štele.
Ali narod?
Narod se konačno digao!
Ne zbog urušavanja ustavnog poretka.
Ne zbog ekonomskog sunovrata.
Ne zbog pljački, nepotizma, bahatosti ili besmislenih zakona.
Ne.
Narod se digao jer…
Neko im dira u neradnu nedjelju.
Da, braćo i sestre – nedjelja je svetinja!
Država može propasti, ali ako neko spomene da bi mogli raditi tu jednu dodatnu nedjelju – e to je linija koju niko neće prijeći!
Na Skenderiji protesti, transparenata više nego u protestima za Srebrenicu, zviždaljke, parola, podrška ministru koji zapravo razmatra da se neradna nedjelja – ukine.
I narod mu aplaudira.
Jer u BiH logika ide ovako:
“Neka se sve raspada, samo ne diraj u moju nedjelju!”
U zemlji gdje se niko nije okupio kada je entitet najavio povlačenje iz Ustavnog suda…
Gdje su protesti protiv korupcije brojali više novinara nego demonstranata…
Danas su se okupili – zbog nedjelje.
Ko zna, možda je ovo samo uvod.
Možda sljedeće sedmice bude protest zbog ukidanja pauze za kafu.
Možda se digne masa zbog prevelikih trajanja reklama na Hayatu.
Možda će narod napokon shvati da je država njihova – ali tek onda kada ne budu radili ni u ponedjeljak, ni utorak, ni srijedu…
Dok premijeri ponižavaju žene, a ministri ignorišu Ustav,
radnička svijest se budi – ali samo ako im dirneš dan za roštilj.
A država?
Ma neka ide u tri neradne nedjelje…