Košarac vrijeđa, blokira i prijeti – jer SNSD-u bježi tlo pod nogama

Dan u kojem su ministri SNSD-a Staša Košarac i Srđan Amidžić srušili sjednicu Vijeća ministara BiH – i time blokirali dvije evropske reforme i formiranje Ureda glavnog pregovarača – ući će u historiju kao još jedan pokušaj SNSD-a da zaustavi evropski put zemlje koju njihovi ministri uredno pljačkaju i sabotiraju dok primaju platu od iste te države.

Nakon što su povukli ručnu kočnicu evropskih integracija, obojica su istrčala pred kamere da glume patriote.
Ali Košarac je, kao i uvijek, otišao dalje – u vlastiti politički klozet.

Košarčevo prostaštvo: kad politička bolest progovori

Umjesto argumenata, Košarac je ponovo izveo svoj već standardni repertoar:

👉 vrijeđanje visokog predstavnika
👉 prijetnje
👉 teorije zavjere
👉 prostakluk koji bi u normalnoj državi završio ostavkom, a ne prenosom uživo

Njegova rečenica da treba „počistiti deponiju fekalija koju je napravio Schmidt“ govori manje o Schmidtu, a mnogo više o Košarcu:

🔻 o njegovom nivou kulture
🔻 o strahu SNSD-a od evropskih zakona
🔻 o panici pred gubitkom kontrole
🔻 o političkom kraju koji se vidi iz aviona

Kada neko ovako govori pred kamerama, kako tek izgleda kad se ugase reflektori?

Politička činjenica: SNSD ne blokira iz uvjerenja – nego iz straha

SNSD nije srušio sjednicu da bi „branio Republiku Srpsku“.
SNSD ju je srušio jer:

• ne želi evropske zakone koji uvode nadzor, transparentnost i odgovornost

• ne želi Ured glavnog pregovarača, jer se boje da će EU razgovarati sa institucijama – a ne sa Dodikovim diktatom

• ne želi urediti pravosuđe i VSTV, jer im uređeno pravosuđe znači politički kraj

• ne želi zakone koji ograničavaju korupciju, jer bez korupcije SNSD ne postoji

A najtužnije od svega?
Košarac još vjeruje da neko ozbiljno pomišlja da glavnog pregovarača s EU mora imenovati SNSD – kao da je BiH privatno preduzeće Milorada Dodika.

Kad progovori kompleks

Košarčevi ispadi nisu hrabrost.
To je strah.

Strah od institucija koje SNSD više ne kontroliše.
Strah od Evrope koja više ne pristaje na ucjene.
Strah od toga da će se jednog dana sve presjeći – i da će SNSD odgovarati.

Košarac je Dodikov megafon, ali sve što danas govori zapravo je politička samoproglašena smrtovnica SNSD-a.

Ovaj ispad nije samo uvreda Schmidtu. Ovo je uvreda državi, institucijama, građanima i zdravom razumu.

I samo jedno pitanje ostaje visjeti u zraku:

Da li Košarac ovim najavljuje svoj politički kraj – ili samo nastavlja da tone još dublje u fekalije koje sam spominje?