Odluka Srbije da kupi dvanaest višenamjenskih borbenih aviona Rafale od francuskog proizvođača Dassault Aviation izazvala je mnogo pažnje, ali i otvorila brojna pitanja o stvarnim motivima i posljedicama ovog poteza. Iako se na prvi pogled čini da je riječ o vojnoj akviziciji, istina je da je ovaj sporazum više političke prirode nego što se to na prvi pogled čini.
Politička pozadina: Kupovina podrške i distanciranje od Rusije
Jedan od ključnih ciljeva ove nabavke je osiguranje političke podrške Francuske u trenutku kada se Srbija suočava s pritiscima vezanim za normalizaciju odnosa s Kosovom. Predsjednik Emmanuel Macron već je pohvalio napore predsjednika Aleksandra Vučića u tom smjeru, a ova kupovina Rafalea samo je još jedan korak u jačanju političkih veza s Parizom. Jasno je da Francuska očekuje od Srbije punu implementaciju sporazuma Bruxelles-Ohrid, koji, iako ne nužno formalno, vodi ka međusobnom priznanju Beograda i Prištine.
Osim političkih poruka prema Zapadu, ova nabavka također označava daljnje udaljavanje Srbije od vojnotehničke suradnje s Moskvom. Iako su ranije nabavljali opremu iz Rusije, uključujući MiG-29 avione i helikoptere Mi-17 i Mi-35, od početka ruske invazije na Ukrajinu, Srbija se sve više okreće zapadnim proizvođačima oružja. Nabavka Rafalea je najveći simbolički udarac ruskom naoružanju iz Beograda, i jasna poruka o novom smjeru srpske vanjske politike.
Vojna realnost: Izvan NATO-a, Rafalei u taktičkoj izolaciji
Iako će Srbija platiti ogromne sume novca za ove avione, vojni značaj ove nabavke ostaje u drugom planu. Bez integracije u NATO-ovu mrežu, Rafalei će biti daleko ispod svojih mogućnosti. Moderna zrakoplovna tehnologija oslanja se na umreženo djelovanje, gdje avioni razmjenjuju podatke s AWACS-om, zemaljskim radarima i drugim sustavima, koristeći NATO-ovu podatkovnu vezu Link 16. Bez pristupa ovim sustavima, srpski Rafalei će operirati s velikim ograničenjima.
Dodatno, geografija igra značajnu ulogu u taktici. Aerodrom Batajnica, baza srpske lovačke avijacije, nalazi se unutar dometa raketa M31A2, koje ispaljuje M142 HIMARS, a koje već posjeduje Rumunija, članica NATO-a. U hipotetičkom sukobu, ova činjenica stavlja srpske avione u izrazito nepovoljan položaj.
Budućnost srpskog zrakoplovstva: Dug put do isporuke
Unatoč najavama o kupovini, Srbija će na isporuku svojih Rafalea čekati godinama. Proizvođač Dassault Aviation već ima narudžbe za preko 200 aviona, što znači da bi Srbija, uz trenutni tempo proizvodnje, mogla doći na red tek nakon 2030. godine. To dodatno dovodi u pitanje stvarnu vrijednost ove investicije u vojnom smislu.
Put ka EU i NATO-u: Političke igre ili stvarna promjena?
Na širem planu, ova nabavka oružja treba se promatrati kao dio većeg trenda u kojem se Srbija sve više približava Europskoj uniji i NATO-u. Kroz kupovinu naoružanja i obećanja o iskopavanju litija, Srbija pokušava osigurati podršku ključnih zapadnih zemalja. Ipak, ostaje pitanje hoće li Srbija uspjeti ostvariti ove ambicije bez „zabrljavanja“, kao što je to često bio slučaj u prošlosti.
Na kraju, iako će Rafalei u srpskim bojama biti impresivni na zračnim priredbama, njihova stvarna vrijednost i utjecaj na geopolitičku situaciju u regiji ostaju ograničeni, posebno dok Srbija ostaje izvan NATO-a. Za mnoge u regiji, ovaj potez više je simbol političkog manevriranja nego stvarnog vojno-strateškog pomaka.
