Sarajevo Film Festival (SFF) ove godine obilježava svoj 30. rođendan, potvrđujući svoju poziciju glavnog događaja filmske industrije u balkanskoj regiji. Njegova povijest, duboko ukorijenjena u teškim ratnim vremenima, i dalje oblikuje karakter festivala, čineći ga jedinstvenim simbolom kulturnog otpora i obnove.
Korijeni u ratnoj zoni
Kako piše “New York Times”, Sarajevo Film Festival izrastao je iz podzemnih projekcija tokom opsade grada od 1992. do 1996. godine. U vremenu kada je izlazak na ulicu bio opasan po život, a grad bio pod neprestanom paljbom, Mirsad Purivatra i njegova ekipa umjetnika, koji su se sakrivali u podrumima, odlučili su prkositi strahu i organizirati kulturne događaje.
Ti rani dani festivala, obilježeni projekcijama u podzemnim prostorima, postali su svjetionik nade i otpora za građane Sarajeva. Filmske projekcije, često pod svjetlom svijeća i uz minimalnu tehničku opremu, pružale su bijeg od svakodnevnog horora rata.
Festival kao simbol otpora
Unatoč ratnim uvjetima, Purivatra i njegov tim uspjeli su privući pažnju međunarodne kulturne zajednice. Umjetnici iz cijelog svijeta dolazili su u Sarajevo kako bi podržali festival i podigli svijest o stanju u gradu. Susan Sontag, poznata američka književnica, donijela je svoj doprinos postavljanjem predstave “Čekajući Godota” s lokalnim glumcima, čime je dodatno osnažila vezu između Sarajeva i globalne kulturne scene.
Logistički izazovi organiziranja kina bez struje nisu obeshrabrili organizatore. Zahvaljujući podršci Ujedinjenih nacija i humanitarnih organizacija, festival je dobio potrebnu opremu, uključujući generator i filmove, što je omogućilo da se projekcije održavaju redovno.
Od male ideje do globalnog priznanja
Kako su godine prolazile, Sarajevo Film Festival je rastao i transformirao se iz malog lokalnog događaja u međunarodno priznatu manifestaciju. Danas, festival nije samo filmski događaj, već i simbol snage kulture u prevladavanju trauma i izgradnji novog identiteta.
Jasmila Žbanić, koja je bila studentica Akademije scenskih umjetnosti tokom rata, prisjeća se kako su prve projekcije u podrumima bile pravo olakšanje za Sarajlije. “Taj film, odluka da ga pošaljem i prikažem, promijenili su mi život”, izjavila je Žbanić, čiji je film “Quo Vadis, Aida?” nominiran za Oscara.
Pogled u budućnost
Danas, pod vodstvom Jovana Marjanovića, Sarajevo Film Festival nastavlja rasti, zadržavajući fokus na mladim talentima i novim idejama. Iako su početni ciljevi festivala bili vezani za obnovu ratom uništenih zgrada i zajednica, sada je cilj festivalu gledati prema budućnosti, stvarajući nove prilike za filmske stvaratelje i promičući kulturnu razmjenu na globalnom nivou.
Sarajevo Film Festival je više od filmske manifestacije; on je živi dokaz da kultura može preživjeti i napredovati čak i u najtežim uvjetima, inspirirajući nove generacije umjetnika da grade bolje sutra.
