Polako, bez žurbe, sa strpljenjem prvaka u sudoku – tako nestaje Bosna i Hercegovina. Ne ratom, ne glađu, već laganim pokretima. Njome marljivo, danima i mjesecima, naši politički umjetnici brišu red po red zakona, dignitet institucija, a evo, sad i optužnica.
Najnoviji u nizu remek-djela: Sud BiH ukida pritvor Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću, dvojici visoko kotiranih entitetskih – kako da to fino kažemo – šovinističko-četničke improvizacije političara. Prije njih, znamo, isti scenario – Dodik. Dođe, posavjetuje se, izađe. Možda popije kafu. Možda i koju instituciju izbriše. Gumicom, naravno.
I tako, kao da ništa nije bilo, potjernice padaju, mjere zabrane se svode na “vidimo se svake druge sedmice”, kao kod zubara. Sudija kaže: “Samo se javljajte redovno, a državu ko j….”
Zamislite to. Ljudi pod istragom zbog rušenja ustavnog poretka – ali bez drame, bez lisica, bez zakona. Jer zakon bi značio da država još glumi da postoji. A ovako, fino i uredno, briše se trag po trag.
Gdje je država? Pa evo je, u tragovima. Iduće sedmice možda i te tragove operu, da se ne vidi da je ikad postojala.
Za kraj, podsjetimo se stare škole:
-
Država koja se poštuje: hapsi one koji je ruše.
-
Država koja nestaje: daje im karticu lojalnosti i čestita na doprinosu.
U međuvremenu, građani neka se redovno javljaju psihijatrima – da sačuvaju ovo malo zdravog razuma.