Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, ponovno je pokazao svoje pravo lice nakon što je visoki zvaničnik CIA-e napustio Bosnu i Hercegovinu. Dok je direktor CIA-e, William Burns, bio prisutan u regiji, Dodik se suzdržavao od svojih uobičajenih otrovnih ispada, no čim je američki zvaničnik okrenuo leđa, Dodik je brzo počeo staru pjesmu.
U govoru održanom u Stričićima, Dodik je još jednom posegnuo za svojim omiljenim nacionalističkim narativom, kritikujući međunarodnu zajednicu i pozivajući se na tobožnju “borbu za slobodu” Republike Srpske. Ovaj put, međutim, bilo je očigledno da Dodik nije bio tako hrabar dok je Burns boravio u Sarajevu.
“Ne smijemo izgubiti sebe, svoje ciljeve i identitet,” ponavljao je Dodik, pozivajući se na Petra Kočića kao inspiraciju za “istrajnost”. Ali ono što zaista ne smije izgubiti, izgleda, je prilika da ponovo izazove podjele i mržnju među narodima u Bosni i Hercegovini.
Za vrijeme posjete direktora CIA-e, Dodik se ponašao neobično mirno, očigledno svjestan da će ga svaki dalji korak u smjeru destabilizacije Bosne i Hercegovine staviti pod još veći pritisak međunarodne zajednice. No, čim je američki zvaničnik napustio zemlju, Dodik je brzo nastavio s provokacijama, govoreći o “tutorima” i “Šmitovcima”, očito referirajući se na visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta.
Dodikov govor o “jedinstvu” sa Srbijom i potrebi da se Republika Srpska poveže što više s Beogradom, zapravo je bio ništa drugo do još jedan pokušaj podrivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine. Njegove riječi o “konačnoj slobodi” i Deklaraciji koja negira postojanje bosanskih i hrvatskih Srba, jasno su usmjerene ka daljem razbijanju države i stvaranju etnički čistog entiteta.
Dok Dodik priča o “borbi za Kočićeve ciljeve”, očito zaboravlja da je 21. stoljeće i da svijet više nema strpljenja za nacionalističke tirade i političare koji vode svoje narode u izolaciju i siromaštvo. Njegovo ponašanje nakon odlaska direktora CIA-e jasno pokazuje da Dodik nije lider koji može donijeti mir i prosperitet svojim građanima, već čovjek koji koristi strah i podjele kako bi ostao na vlasti.
Dok se Dodik bavi stvaranjem neprijatelja i provociranjem međunarodne zajednice, građani Bosne i Hercegovine ostaju taoci njegove retrogradne politike. Dodikova taktika je jasna: kad ga niko ne gleda, on se vraća starim, opasnim pričama, no pitanje je koliko će mu još vremena biti dopušteno da igra ovu opasnu igru.
