Kad ti je susjed Rusija, nema odmora – barem tako tvrdi 59-godišnji Vytas Grudzinskas.
– Vojnike najbolje vidim noću. Tamo iza onoga polja imaju streljanu, poslijepodne se čuje zvuk njihovih pušaka – kaže Grudzinskas pokazujući na komadić zelenila iza susjedova vrta i dodaje kako i on ima vlastito oružje – strojnicu – koju drži zaključanu u ormariću, ali uvijek mu je pri ruci.
Gradić Kybartai u Litvi, u kojemu živi ovaj 59-godišnjak, nalazi se unutar NATO-a i Europske unije, ali i u neposrednoj blizini Rusije. Ondje se nalazi i koridor Suwalki, prolaz koji mnogi analitičari smatraju slabom točkom unutar NATO-a. Stoga nimalo ne čudi što mnogi sad opravdano strahuju da bi, ako Ukrajina padne, Rusija mogla dalje napredovati upravo kroz taj prostor i odsjeći baltičke države, piše CNN.
Jer ožiljci sovjetske okupacije i dalje su duboki u ovom dijelu Europe. Sovjeti su, naime, 1940-ih i 1950-ih desetke tisuća Litavaca prisilno deportirali u gulage u Sibiru i na krajnjem sjeveru današnje Rusije. Gotovo 30.000 litavskih zatvorenika stradalo je u logorima za prisilni rad.
– Moj otac bio je poslan na Sahalin na krajnjem zapadu Rusije. Ondje je proveo 15 godina, a prve godine jeo je travu kako bi preživio – rekao je Grudzinskas. Čim je Rusija 2014. anektirala Krim, on se pridružio stoljetnoj litavskoj dobrovoljačkoj miliciji – Riflemenima – i uzeo oružje u ruke.
– Kako možete vjerovati Rusiji, pogotovo s našom poviješću? Naravno da se bojim, pa kako ne bih? Moja obitelj je ovdje. Sagradio sam ovu kuću golim rukama – govori Vytas.
Spomenuta milicija Riflemen, osnovana prije 103 godine, bilježi porast broja pripadnika u svojim redovima otkako je Rusija u februaru napala Ukrajinu.
– Trenutačno imamo oko 12.000 dragovoljaca i taj broj svaki mjesec povećava se deset puta – rekao je Egidijus Papeckys, zapovjednik 4. regionalnog zapovjedništva strijelaca.
Stožer Riflemena nalazi se u gradu Marijampoleu, duboko u koridoru Suwalki, gdje Papeckys CNN-u pokazuje dio arsenala kojim raspolaže njegova jedinica – jurišne puške, pištolje i bacače granata. Ovaj 51-godišnjak također očajnički želi izbjeći povratak pod rusku vlast. Njegov otac isto je bio deportiran u Sibir, kao i rođaci njegove supruge.
– Sjećamo se sovjetske okupacije i ne želimo više nikad biti okupirani. Mi smo slobodni ljudi – odlučan je zapovjednik.
Novi član Riflemena, Karolis Baranauskas, kaže kako je oduvijek htio pristupiti dobrovoljačkoj miliciji, a rat u Ukrajini potaknuo ga je na akciju. Iako je rođen 1990. godine, kad je Litva postala neovisna od Sovjetskog Saveza, ističe kako “svaki Litavac zna da je Rusija prijetnja, a nedavni događaji to i dokazuju”.
A kako bi što bolje zaštitio Baltik, NATO je nedavno najavio da će povećati svoju prisutnost u regiji. To znači da bi još tisuće vojnika mogli biti stalno raspoređeni duž 999 kilometara duge litavske granice s Bjelorusijom i Rusijom. Margiris Abukevicius, zamjenik litavskog ministra obrane, priznaje da bi mogle proći i do dvije godine da se takve postrojbe uspostave.
– Ali sad je barem svima jasno da je potrebna značajna nadogradnja vojnih sposobnosti oko Suwalkija i drugdje. Taj koridor oduvijek je bio razlog za zabrinutost, a Baltik i NATO shvaćaju da je upravo to slaba točka. U trenutačnoj situaciji svi puno jasnije razumijemo ranjivost ovoga prostora i stvarno se nadam da će summit NATO-a u Madridu dati vrlo snažan odgovor i vrlo jasan smjer dugoročne prilagodba NATO-a – rekao je Abukevicius.
Litva se u međuvremenu suočava sa žestokim ruskim kibernetičkim napadima na svoje državne institucije i privatni sektor. Kažu kako je okidač za novu krizu bila prošlotjedna odluka o blokadi nekih proizvoda poput žitarica i čelika – koji su podložni sankcijama EU – a prevezeni su vlakom iz Ukrajine u ruski Kalinjingrad.
(Jutranji list)
