Svake godine, 22. oktobra, obilježava se tužna godišnjica otmice i brutalnog ubistva 16 Bošnjaka iz Sjeverina, malog mjesta u opštini Priboj u Srbiji. Na ovaj datum 1992. godine, pripadnici srpske paravojne formacije „Osvetnici“, pod komandom Milana Lukića, izveli su stravičan zločin nad nedužnim civilima, ostavivši duboke rane koje do danas nisu zacijelile.
Otmica radnika na putu ka Priboju
Na kobni dan, 16 Bošnjaka, radnika iz Sjeverina, krenuli su redovnom autobuskom linijom na posao u Priboj. Autobus preduzeća „Raketa“ iz Užica zaustavljen je u selu Mioče, na teritoriji Bosne i Hercegovine. Pripadnici „Osvetnika“ tada su izveli petnaest muškaraca i jednu ženu iz autobusa. Ova grupa civila nasilno je odvedena u kamionu koji je vozio Oliver Krsmanović, a konačno odredište bio je hotel „Vilina Vlas“ u Višegradu.
Brutalno zlostavljanje i ubistva
Nakon dolaska u hotel, oteti civili su pretreseni i lišeni ličnih dokumenata. U holu hotela su brutalno fizički zlostavljani drvenim motkama, a potom su prebačeni do obale rijeke Drine, gdje su hladnokrvno ubijeni. Njihova tijela do danas nisu pronađena, osim posmrtnih ostataka Medredina Hodžića.
Jedna od posebnih žrtava tog zločina je Sabahudin Ćatović, koji je noć prije otmice iz autobusa otet ispred svoje kuće, nakon čega mu se izgubio svaki trag. Svi oteti bili su državljani Savezne Republike Jugoslavije, a njihova sudbina ostaje zapečaćena teškim ratnim zločinom.
Osuđeni zločinci i neispunjena pravda
Uprkos očiglednim dokazima, Srbija još uvijek nije prepoznala ove žrtve kao civilne žrtve rata. U procesu pred Okružnim sudom u Beogradu 2005. godine, Milan Lukić, Oliver Krsmanović, Dragutin Dragićević i Đorđe Šević osuđeni su za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, dobivši ukupno 75 godina zatvora.
Međutim, porodice žrtava i dalje su suočene s nedostatkom pravde. Komemoracije ovim žrtvama uglavnom se svode na lokalni nivo, dok država Srbija nastavlja ignorisati njihov status. Porodice se i dalje bore za priznanje civilnih žrtava i za odgovarajuću nadoknadu štete, a traganje za tijelima ubijenih ostaje neriješen problem koji i dalje pritišće njihove najbliže.
Poziv na političku volju i priznanje žrtava
Nevladina organizacija UDIK poziva državne institucije Srbije da konačno priznaju ubijene civile iz Sjeverina kao žrtve rata i omoguće njihovim porodicama pravdu i naknadu. Politička volja da se intenzivira potraga za nestalima i da se žrtvama oda dužno poštovanje ključna je za demokratiju i ravnopravnost u društvu.
Obilježavanje ove tragične godišnjice podsjeća nas na važnost pravde i jednakosti za sve građane, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Demokratija jednog društva najbolje se ogleda u njegovom odnosu prema manjinama, a Srbija bi svoju predanost pravdi i jednakosti mogla dokazati na primjeru žrtava iz Sjeverina.
Danas se sjećamo imena nedužnih civila koji su izgubili živote: Alija Mandal, Derviš Softić, Esad Džihić, Idriz Gibović, Hajrudin Sajtarević, Medredin Hodžić, Mehmed Šebo, Medo Hodžić, Mevlida Koldžić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramahudin Ćatović, Ramiz Begović, Sabahudin Ćatović, Sead Pecikoza i Zafer Hadžić. Njihove priče i dalje traže pravdu.