Konzervirana tuna, često odabrani lagani obrok, može skrivati ozbiljne zdravstvene rizike koji se često zanemaruju. Iako je poznato da je tuna bogata proteinima, manje je poznato da može sadržavati i živu, otrovnu supstancu koja predstavlja opasnost po ljudski život.
Samo jedna konzerva tune može sadržavati visoku razinu žive, čak do 18,11 mikrograma. Prema preporukama, najveći dopušteni unos žive iznosi 1,6 mikrograma po kilogramu tjelesne težine tjedno. Stoga je važno pažljivo pratiti količinu konzumirane konzervirane tune kako biste izbjegli prekomjerni unos ovog toksičnog metala.
Dodatno, istraživanje provedeno na Sveučilištu Binghamton ukazalo je i na visoku razinu cinka u konzerviranoj hrani. Cink, koji se često koristi za oblaganje unutrašnjosti limenki radi antimikrobnih svojstava, može biti prisutan u konzervama tuna u znatno većim količinama nego što je sigurno za ljudsku konzumaciju. Prekomjerni unos cinka može izazvati upalne procese u tijelu, što može dovesti do propusnosti crijeva.
“Gustoća crijeva nije dobra jer to znači da spojevi koji ne bi trebali ući u krvotok mogu da uđu. Ovo stanje se naziva sindrom propusnog crijeva i može izazvati niz bolesti, uključujući i multiplu sklerozu. To se događa kada se organizam ošteti zbog materijala koji apsorbuje kroz propusna crijeva “, kaže voditeljka studije Gretchen Mahler.
Simptomi prekomjernog unosa cinka uključuju povraćanje, mučninu, gubitak svijesti i visoku temperaturu. Naučnici su analizirali sadržaj konzervi kukuruza, tune, pastrmke i piletine. Ispostavilo se da najviše nivoa cinka imaju konzerve tune. Nakon tune, slijedi piletina, a zatim pastrmka.
Prevelike količine cinka u organizmu mogu dovesti do pada nivoa gvožđa i glukoze.
