Na današnji dan, 1992. godine, na lokalitetu Korićanske stijene na Vlašiću, Vojska Republike Srpske strijeljala je najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca. Ovaj masakr predstavlja jedan od najbrutalnijih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Masakr u kontekstu etničkog čišćenja Prijedora
Zločin na Korićanskim stijenama dogodio se u završnoj fazi etničkog čišćenja Prijedora, koje je započelo 22. maja 1992. godine. Dana 21. augusta 1992. godine, prijedorske srpske civilne, vojne i policijske vlasti organizovale su i provele ovaj monstruozni zločin.
Jedan od konvoja, organiziranih s ciljem potpunog istrebljenja nesrpskog stanovništva iz Prijedora, krenuo je prema Travniku. U konvoju se nalazilo više od 1.200 Bošnjaka i Hrvata, uključujući veliki broj žena, djece, bolesnih i staraca. Oni su satima bili izloženi nesnosnim vrućinama bez hrane i vode, zatvoreni u prepunim šleperima i autobusima. Zaustavljanja su bila rijetka i koristila su se za pljačku, pri čemu su civili bili brutalno maltretirani.
Egzekucija na Korićanskim stijenama
Kada su stigli na rijeku Ugar, na planini Vlašić, oko 200 muškaraca izdvojeno je iz konvoja i prebačeno u dva autobusa. Nakon kratke vožnje, logoraši su izvedeni do ruba provalije, gdje im je naređeno da kleknu. Uz povik Darka Mrđe, “Ovdje mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive”, započela je paljba. Nemilosrdno su ubijani goloruki logoraši, čija su tijela padala u provaliju duboku preko 300 metara. Neki su, u očajničkom pokušaju da izbjegnu smrt, sami skakali s litice.
Preživjele i ranjene žrtve brutalno su dokrajčili ručnim bombama i dodatnom pucnjavom. Nakon masakra, zločinci su se u Skender Vakufu, danas Kneževo, častili jelom i pićem, koristeći novac i zlato opljačkano od ubijenih žrtava.
Sudski procesi i osude za zločin
Korićanske stijene su u Haškom tribunalu postale simbol masovnih ubistava s ciljem etničkog čišćenja teritorija. Do sada je 11 osoba osuđeno za zločine počinjene na ovom mjestu. Darko Mrđa je 2004. godine pred Haškim tribunalom osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu. Ostali počinioci, uključujući Damira Ivankovića, Gordana Đurića i Ljubišu Četića, također su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Međutim, pravda nije bila potpuna, jer su neki od optuženih oslobođeni krivice. Bez obzira na to, Korićanske stijene ostaju trajno obilježje brutalnosti i nehumanosti zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
