„Baš kao što su Šešelj, Milošević, Karadžić i Mladić u Hagu branili i opravdavali politiku devedesetih godina, tako će i Vučić braniti i opravdavati tu istu politiku, jednu od najmračnijih u istoriji Srbije“, kaže za beogradski list “Danas” Draško Bjelica, bivši profesor niškog Filozofskog fakulteta, povodom najave predsjednika Srbije da će sljedeće sedmice u Njujorku ponovo pozvati na (ne)usvajanje dokumenta o Srebrenici.
„Ako je on bio tako dobar student, zašto ga nisu izabrali za asistenta? To bi bio korak u pravom smjeru, spas za Srbiju i njene građane“, dodaje Bjelica, koji je devedesetih godina govorio o ratnim zločinima dok su se oni događali.
Vučić je izjavio da će sljedeće sedmice u borbi za Srbiju i njene interese ponovo govoriti u Generalnoj skupštini UN, izrazivši nadu da bi rezolucija mogla biti usvojena, iako je „nije optimista“.
Iako aktuelna vlast tvrdi drugačije, predložena Rezolucija koja proglašava 11. jul Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici ne implicira odgovornost bilo kog naroda ili države. Umjesto toga, osuđuje poricanje genocida i veličanje osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
„Ono što je Vuk Karadžić rekao o Sjenici, kada je saznao za užasne zločine nad Bošnjacima, svaki pošten čovjek osjeća duboki stid, bilo da je riječ o Sjenici, Foči, Srebrenici, Sarajevu, Prijedoru, Vukovaru ili Kosovu… Kao hijene, oni su razdirali Jugoslaviju, posebno Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. To je bila politika genocida“, navodi Bjelica.
„Iako ste Srbi i Srpkinje, vjernici, političari, novinari, sportisti, umjetnici, naučnici, filozofi, budite ljudi! Zar ja, bezbožnik, moram da vas podsjećam da je ono što radite bogohulno? Niko ne kompromituje naciju kao nacionalisti, vjernici, novinari, naučnici, umjetnici i filozofi. Sve je gluho i slijepo, ali um sve vidi i čuje“, poručuje on.
Bjelica dodaje da ništa ljudsko nije savršeno, ni ideja savršenstva, ni vlast, i da „vjerojatno neće doživjeti dan kada će Srbija imati vlast za koju se neće stidjeti“.
„Nema gornje granice, ali donja granica ne smije biti ispod zamišljene crvene linije. Nula?! I nula je beskonačno velika u odnosu na minus beskonačno!“, zaključuje sagovornik Danasa.
