U očima Benjamina Netanyahua, vizija Velikog Izraela nije samo politička ambicija, već strateški plan koji teži preoblikovanju Bliskog Istoka. Osvajanje Palestine, Libanona, Sirije, Jemena, pa čak i dijelova Egipta i Irana, dio je te neizrečene, ali jasne agende koja godinama stoji iza izraelskih vojnih i diplomatskih poteza. No, kako opravdati takve invazije i agresije pred očima svijeta? Jednostavno: stvoriti neprijatelja.
Mit o moćnom Hezbollahu: Izraelska izmišljotina za opravdanje napada
Ko je bolji “neprijatelj” od Hezbollaha, navodno nepokolebljive vojne sile u Libanonu? Izraelci su mudro gradili narativ o Hezbollahu kao o opasnoj, nadmoćnoj miliciji koja prijeti ne samo Izraelu, već stabilnosti cijelog Bliskog Istoka. No, istina je sasvim drugačija. Hezbollah je, zapravo, samo pion u većoj igri, a Izrael ga je iskoristio kao savršen izgovor za neprekidne vojne operacije i napade na Libanon.
Oni sami su kreirali PR o “snažnom Hezbollahu”, podižući ovu skupinu do statusa supermoći, samo da bi imali razlog za agresiju na južni Libanon i šire. Zapravo, Hezbollah, koliko god imao utjecaja u libanonskoj politici i društvu, nema snagu ni tehnologiju da se odupre izraelskoj vojnoj sili, koja se ne libi da koristi brutalne zračne napade i visokotehnološko oružje.
Iran – sljedeća meta pod plaštom prijetnje
Ali, Hezbolah nije dovoljan. Da bi stvorio još veći spektar prijetnje, Izrael je podigao Iran na tron globalnog neprijatelja. Uvjeravanje svijeta da je Iran nuklearna prijetnja, da destabilizira Bliski Istok i da stoji iza svakog konflikta u regiji, briljantan je PR potez. Narativ o Iranu kao neposrednoj prijetnji Izraelu, zapravo služi kao platforma za buduće napade na ovu zemlju.
No, stvarna priča je daleko od te opasne slike. Iran, iako regionalna sila, teško da može stati na crtu Izraelu, pogotovo uz neprekidnu vojnu i političku podršku SAD-a, koji nikada neće dozvoliti da njihova zlatna geopolitička karta – Izrael – bude ugrožena. Istina je da Iran nema snagu da se sam suprotstavi Izraelu i njegovim zapadnim saveznicima, ali ta činjenica ne sprječava Izrael da koristi svaku priliku za provociranje rata.
Veliki Izrael: Netanyahuov san o dominaciji
Netanyahuova ideja o Velikom Izraelu, nije nova. To je san o teritorijalnom širenju koje uključuje dijelove Sirije, Libanona, pa čak i Jemena i Egipta. Sve te zemlje, prema njegovom mišljenju, predstavljaju stratešku točku za buduće izraelske vojne operacije i širenje. Ova ideja se oslanja na strategiju neprestanog konflikta, gdje je Izrael uvijek žrtva koja se brani, a zapravo je agresor koji neumorno proširuje svoje granice.
Svijet je godinama slijep pred ovom šahovskom igrom koju Netanyahu igra. Pod plaštom borbe protiv terorizma, podizanjem prijetnje Hezbollaha i Irana na razinu svjetske katastrofe, Izrael kreće ka ostvarenju svog sna. A svi koji pokušaju stati na put, suočit će se s vojnim napadima, izgovorima o “sigurnosti”, i globalnom podrškom koja uvijek staje na stranu Izraela.
Iran i Hezbollah: Mit o “otporu” koji je unaprijed osuđen na poraz
Mit o jakom Hezbollahu i Iranu, koji se može suprotstaviti Izraelu, samo je dio većeg plana. Istina je da nijedna od ovih sila nema stvarne šanse protiv izraelske vojne moći. Sve se svodi na stavljanje ovih skupina u kut, provociranje sukoba, i zatim vojnu intervenciju. Netanyahu i Izrael koriste ovaj narativ kako bi opravdali svoje širenje i agresiju, dok svijet pasivno promatra.
Veliki Izrael je na pomolu, i dok Netanyahu ne prestaje koristiti propagandu kako bi uvjerio svijet da se bori protiv prijetnji, zapravo kreira te prijetnje kako bi ostvario svoje ambicije. Izrael igra opasnu igru, a svijet je uvučen u mrežu laži i manipulacija koje Netanyahu koristi da proširi svoje granice, uništ
