Nedavni nastup visokog predstavnika Christiana Schmidta u emisiji Face TV kod Senada Hadžifejzovića izazvao je talas reakcija i negodovanja u bosanskohercegovačkoj javnosti. U intervjuu, Schmidt je, govoreći o obrazovnom sistemu, na trenutak u istu rečenicu smjestio prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića i osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Ovaj nepromišljen trenutak nije prošao nezapaženo, posebno jer se radi o osjetljivoj temi koja duboko pogađa građane ove zemlje.
Povlačenje paralele između Izetbegovića, koji je branio svoj narod i državu, i Mladića, arhitekte genocida, nije samo nespretna greška. Takve izjave otvaraju pitanje odgovornosti prema historiji i budućim generacijama. U zemlji koja još uvijek osjeća posljedice rata, etničkog čišćenja i genocida, svaki pokušaj relativizacije tih događaja predstavlja ozbiljnu opasnost. Ovaj incident naglašava koliko je važno da historijski narativi budu zasnovani na činjenicama, a ne na ličnim interpretacijama ili “neutralnim” pozicijama koje izjednačavaju žrtvu i agresora.
Relativizacija i njene opasnosti
Schmidtova izjava, u kojoj se zalaže za to da djeca donose vlastite sudove o historijskim događajima, zvuči naivno i opasno. Iako bi u teoriji moglo zvučati privlačno da nove generacije razvijaju kritičko mišljenje, u stvarnosti to otvara prostor za manipulaciju i revizionizam. Naša nedavna historija nije pitanje interpretacije — genocid u Srebrenici, opsada Sarajeva i masovna ubijanja civila dokumentirani su i potvrđeni na međunarodnim sudovima.
Zbog toga mnogi upućeni u ovu temu, poput pisca i kolumniste Dragana Bursaća, s pravom ističu da je Schmidtov pokušaj da stavi Izetbegovića i Mladića u isti kontekst bizaran i opasan. Alija Izetbegović bio je predsjednik države koja je branila svoju suverenost i opstanak u trenutku kada je bila suočena s agresijom, dok je Ratko Mladić simbol genocida i zločina protiv čovječnosti. Takvo izjednačavanje nije samo pogrešno, već predstavlja moralno i historijsko izobličenje.
Uloga historije u obrazovanju
Bosna i Hercegovina, poput mnogih drugih postkonfliktnih društava, mora pažljivo upravljati svojim obrazovnim sistemom kako bi osigurala da buduće generacije ne budu žrtve historijskog revizionizma. U svojoj reakciji, federalni ministar Adnan Delić postavio je ključno pitanje: da li bi Schmidt izjednačio Adolfa Hitlera s Konradom Adenauerom, prvim kancelarom poslijeratne Njemačke? Naravno da ne bi. Njemačka je primjer zemlje koja je prošla kroz temeljnu denacifikaciju i u kojoj se zločinci iz prošlosti ne izjednačavaju s liderima koji su gradili budućnost.
Njemačka historijska politika je strogo zasnovana na činjenicama i javnom priznanju krivice, što je omogućilo društvu da se obnovi. To je put kojim bi i Bosna i Hercegovina trebala ići, ali uz jasnu podršku međunarodne zajednice koja ne smije relativizirati odgovornost za zločine. Historijske činjenice ne smiju biti ostavljene na milost subjektivnim interpretacijama ili “neutralnim” pozicijama, jer to stvara prostor za negiranje genocida i umanjuje patnju žrtava.
Šta dugujemo budućim generacijama
Schmidtov stav otvara ozbiljno pitanje — da li Bosna i Hercegovina zaista može izgraditi budućnost na temelju historijskog revizionizma? Odgovor bi trebao biti jasan: ne može. Djeca Bosne i Hercegovine zaslužuju obrazovanje koje se temelji na činjenicama, a ne na politiziranim narativima koji izjednačavaju one koji su branili svoje domove i one koji su činili zločine protiv njih. Upravo zbog toga je ključno da se obrazovni sistem reformira u smjeru koji poštuje istinu i doprinosi pomirenju, ali ne po cijenu relativizacije zločina.
Njemačka je primjer zemlje koja nije dopustila da zločini iz prošlosti budu zaboravljeni. Njihov obrazovni sistem jasno razlikuje između onih koji su činili zločine i onih koji su gradili društvo. Bosna i Hercegovina mora usvojiti sličan pristup ako želi izgraditi stabilno društvo koje će biti u stanju prepoznati i spriječiti ponavljanje prošlosti. Istina o ratu, agresiji i genocidu ne smije biti podložna kompromisu — to je lekcija koju dugujemo budućim generacijama.
Moralni kompas
Christian Schmidt je svojim izjednačavanjem Alije Izetbegovića i Ratka Mladića otvorio pitanje ne samo historijske odgovornosti, već i moralnog kompasa međunarodne zajednice. Ako Evropa i svijet zaista žele pomoći Bosni i Hercegovini, moraju prestati relativizirati prošlost. Naša historija je već napisana krvlju nevinih, i to se ne može promijeniti izjavama koje izjednačavaju žrtve i zločince. Bosna i Hercegovina zaslužuje istinu, pravdu i obrazovni sistem koji će budućim generacijama pružiti alate da razumiju svoju prošlost i grade bolju budućnost. To je dug koji dugujemo, kako sebi, tako i svijetu.