Što je nekad bio blam, danas je brend.
Bilo je to neko drugo doba. Vrijeme kad se znalo: ako promašiš penal, nisi slab igrač – ti si ženski petko. Nije to bio rodno osviješten epitet, niti uvod u dugi post na Instagramu o identitetima. Ne, to je bila raja, to su bile mahale. Nije te niko “bulingovao”, ali si znao – slijedi ismijavanje, koje traje taman dok neko drugi ne zabrlja pa štafetu srama preuzme on. Pravedno, kako i dolikuje odgoju s betona.
I znaš šta? Niko se nije ljutio. Nitko nije pisao saopštenja, roditelji nisu zvali školu, ni terapeut nije bio potreban. Sve što ti je trebalo bila je nova šansa da zabiješ sljedeći put – i vratiš titulu “muškog zapetljanka” onom koji se spotakne o sopstvene pertle. Život je bio jednostavan: ili si znao pucati penal, ili si bio Švabo.
Jer da, ženski petko nikada nije mogao biti partizan. Po nepisanom pravilu iz djetinjstva, on je uvijek bio Švabo. Nekako se to podrazumijevalo. Partizan je bio hrabar, borben, malo i prljav, ali nikada petko. A danas?
Danas je biti ženski petko nova ambicija. I to ne kao kazna, nego kao – identitet! Šta je nekada bio povod za zadirkivanje, sada je povod za TED Talk. Više nije sramota biti Švabo, naprotiv – to se zove “evropske vrijednosti”. Partizan? On se danas ne spominje, osim u nostalgičnim statusima pedesetogodišnjaka na Facebooku.
Djeca više ne igraju lopte na betonu. Umjesto fudbala – TikTok. Umjesto “muški zapetljanko” – “to je njegovo autentično izražavanje”. Svako je pobjednik, čak i kad ne zna zašto je učestvovao.
Neka nova vremena, kažeš? Možda.
Ali nekad su nas učili da iz poraza ustaneš i pokušaš opet.
Danas? Bitno je samo da si dovoljno glasan dok promašuješ.
I da, naravno – da se ponosiš što si ženski petko. Jer danas je to statusni simbol. A penal s betona danas rijetko ko šutira.