(a ako država neće — mogu općine, kao što su Bišćani “ispratili” Čovićeve kladionice)

U ozbiljnim državama postoji jednostavno pravilo: ko javno i namjerno podriva ustavni poredak, širi etničke tenzije, plasira lažne optužbe protiv cijelog naroda i radi za interese trećih zemalja — biva proglašen persona non grata.

Max Primorac, na američkom saslušanju o Zapadnom Balkanu, uradio je upravo to.

Nastupio je kao da je došao braniti svoju magistarsku tezu o “muslimanskoj prijetnji”, iznoseći laži koje ne samo da ne stoje, nego ih nijedan kongresmen nije uzeo ozbiljno. Ni jedno pitanje, ni jedna reakcija, ni jedno praćenje njegovih tvrdnji.
Potpuni ignore.
I to s razlogom.

Njegove izjave o “proganjanim Hrvatima”, “propaloj državi BiH” i opasnoj konstrukciji o “islamskoj dominaciji” nisu analitička mišljenja — to je školski primjer širenja vjerske i etničke mržnje, s jasnim političkim motivima i jasnim naručiteljima.

Za bilo koju normalnu vladu — to bi bilo dovoljno da se reagira.

Jer:

• vrijeđanje cijelog naroda nije “analiza”

• izmišljanje progona nije “zabrinutost”

• pokušaj izazivanja panike i nepovjerenja među zajednicama nije “sloboda govora”

• plasiranje laži pred američkim Kongresom nije “lobiranje” —
  to je direktno podrivanje Bosne i Hercegovine

Ako takve izjave nisu razlog za proglašenje persona non grata — šta jeste?

Ali šta ako država to ne može zbog blokada?

Znamo odgovor:
Dodik i Čović bi odmah podigli rampu.
Svaki pokušaj da se reaguje na otvorenu kampanju protiv BiH bio bi “prijetnja Hrvatima i Srbima”, “napad na legitimne predstavnike” i sve te već viđene mantre.

Zato rješenje postoji — samo je drugačije.

Ako se ne može na državnom nivou — može na lokalnom.

Da podsjetimo:
Bihać je protjerao Čovićeve kladionice lokalnom odlukom.
Gradovi i općine imaju sasvim realne pravne mehanizme da zaštite svoj integritet i vrijednosti.

Ako može protiv kockarskog monopola, može i protiv političkog manipulatora koji vrijeđa narod i služi interesima koji nisu interesi BiH.

Probosanske općine, kantoni i gradovi imaju puno pravo da kažu:

“Ovaj čovjek je nepoželjan na našoj teritoriji.”

Nije presedan.
Nije ekstremizam.
To je poruka da se Bosna i Hercegovina neće tretirati kao vreća za udaranje.

Zašto je to važno?

Jer tišina ohrabruje.
Jer svaka nekažnjena laž postaje “argument”.
Jer svaki ekstremist koji prođe bez posljedica dobije još veći mikrofon.

A Max Primorac nije došao analizirati Balkan.
Došao je raspiriti strah, podijeliti zajednice i ispisati još jednu stranicu tuđe politike na našim leđima.

I dok se kongresmeni prema njegovim tvrdnjama odnose kao prema lošem YouTube komentaru, u BiH te se riječi koriste kao gorivo za političke projekte koji nisu ništa drugo nego — destabilizacija države.

Zato: da, svaka normalna vlast bi ga proglasila persona non grata.

A ako ta vlast ne postoji — postoje gradovi, postoje općine i postoje ljudi koji još uvijek razumiju šta znači braniti dostojanstvo svoje zemlje.