Ako postoji definicija političke bahatosti, onda je Andrej Plenković upravo ponudio školski primjer. Premijer države članice Evropske unije ušao je u Bosnu i Hercegovinu preko mjesta koje po zakonima BiH – nije granični prijelaz. Bez javnog objašnjenja. Bez transparentne procedure. Bez poštovanja države u koju ulazi.
Poruka da se Bosna i Hercegovina može tretirati kao ničija teritorija, kao prostor preko kojeg se prelazi dogovorom stranačkih kadrova, a ne po zakonu. Poruka da se pravni poredak BiH može suspendovati kad to odgovara Zagrebu i njegovim lokalnim ispostavama.
Ko je otvorio rampu?
Ulazak Andreja Plenkovića preko neotvorenog graničnog prijelaza Gradiška nije se desio slučajno. Taj potez zahtijevao je institucionalnu poslušnost i stranačku koordinaciju.
Odluku je potvrdio zamjenik ministra sigurnosti BiH Ivica Bošnjak (HDZ BiH). Teško je povjerovati da je to urađeno bez znanja Borjane Krišto, predsjedavajuće Vijeća ministara BiH – također iz HDZ-a. Krug se zatvara s direktorom Granične policije BiH Mirkom Kuprešakovićem – opet HDZ.
Tri funkcije. Jedna stranka. Jedan premijer – hrvatski.
To nije saradnja država.
To je stranačka logistika preko leđa Bosne i Hercegovine.
Zakon važi za sve – osim za Plenkovića?
Zakon o graničnoj kontroli BiH jasno propisuje:
državna granica se može preći isključivo na otvorenim graničnim prijelazima, osim u slučaju više sile ili hitnih okolnosti.
Javnost do danas nije čula:
-
da je postojala vanredna situacija
-
da je izdato granično odobrenje
-
da je primijenjen zakonski izuzetak
Ako izuzetak postoji – neka ga pokažu.
Ako ne postoji – onda imamo svjesno kršenje zakona.
I tu prestaje svaka priča o “tehničkom detalju”.
Kleptokratska logika bez granica
Andrej Plenković je premijer sa svjetskim rekordom po broju ministara u zatvorima. Stiče se dojam da mu je Vlada češće u zatvorima nego na sjednici i da ima više bivših ministara iza rešetaka nego na slobodi.
Čovjek čija je politička karijera obilježena aferama, klijentelizmom i institucionalnim nasiljem nad vlastitim pravosuđem, sada tu logiku izvozi i preko granice.
Ako se zakoni mogu pregaziti u Zagrebu – zašto ne i u Banjoj Luci ili Gradišci?
Ali jedno pitanje ostaje ključno:
👉 Da li Plenković BiH doživljava kao suverenu državu ili kao prostor HDZ-ove posebne zone interesa?
Jer način na koji je ušao u Bosnu i Hercegovinu govori više od svih diplomatskih fraza.
I nije to samo problem Andreja Plenkovića.
To je test dostojanstva Bosne i Hercegovine.
Ako na ovo zašutimo – poruka je jasna:
ovdje zakon važi samo za one koji nemaju stranačku zaštitu.
A to više nije politika.
To je – okupacija institucija bez tenkova – za sada!