Rusija nema put do pobjede, a što duže rat traje, to je gore za Rusiju i Putina, tvrdi ekonomista Timoti Eš, saradnik političkog instituta Chatham House na njihovom programu za Rusiju i Evroaziju, za Kijev post.
Samo je pitanje vremena kada će se ili ruske snage u Ukrajini srušiti, ili ćemo vidjeti kako Moskva pokušava da traži neku vrstu mira (mislim da su pokušali više puta tokom prošle godine, na primer, preko Turske). Ukrajina je i dalje u prednosti u pogledu trupa na terenu, čak i sa najnovijim napadom ruske mobilizacije. Ukrajina je i dalje u prednosti u pogledu obuke i motivacije.
NATO nastavlja da naoružava i obučava Ukrajince tempom koji jednostavno ne može da parira Rusiji. Velika Britanija sada obučava nešto poput 30 hiljada ukrajinskih vojnika, a SAD su započele sličan program u Poljskoj. Gubici ruskih konvencionalnih kompleta sada su toliko ogromni da se ne mogu lako ili brzo zamijeniti – nedostaju im ključna municija i naoružanje.
Malo po malo, Ukrajinci dobivaju komplet – prvo stare T72, MIG29, ali onda artiljeriju 155 mm, HIMARS, Patriots, Ceasars, sada tenkove Bradlei i Challenger, i vjerovano ćemo videi tenkove Leopard, a na kraju čak i F16, Apache helikopteri, itd.
Putin je stalno postavljao crvene linije kada je riječ o vojnim zalihama sa Zapada, a NATO se kroz njih neprestano provlačio. Ono što smo naučili iz postavljanja i provlačenja crvenih linija je da Putin nema dominaciju.
On ima granice. On se na kraju plaši NATO-a, jer ono što je vidio od ukrajinske upotrebe druge i treće generacije NATO kompleta u Ukrajini, jeste da ruski komplet četvrte i pete generacije jednostavno ne može da se takmiči sa još nižim tehnologijama NATO-a.
Dakle, što duže ovo traje, to će biti gore za Rusiju.
Mobilizirane trupe jednostavno ne pomažu. Razgovarajući sa vojnicima sa iskustvom iz prve ruke sada u Ukrajini, pitao sam ih zašto Rusi nisu zaista bombardirali konvoje NATO-a koji snabdijevaju Ukrajince oružjem. Rekli su mi da Rusi nemaju potpunu satelitsku pokrivenost bojnog polja, što je ključno u modernom ratovanju.
A preko NATO-a to rade Ukrajinci. Dakle, Ukrajinci uvijek mogu unaprijed da vide šta rade Rusi. To je tako velika prednost. Sada možete da se zapitate kako to da Rusi nemaju ovu satelitsku pokrivenost – pa, ili ih NATO ometa ili Rusi ulažu u pogrešne stvari u svemiru – mnogo fokusa na komercijalne svemirske aktivnosti…
Procjenjujem da bi prihodi od energije mogli biti manji za 150 milijardi dolara ove godine, što bi značilo da se budžetski deficit utrostruči na preko 6 posto BDP-a i vjerovatno da će suficit na tekućem računu od 225 milijardi dolara brzo nestati.
Putin će morati da bira oružje nasuprot puteru, a to znači rizik od društvenih i političkih nemira kod kuće. Imajući sve to na umu, mislim da bi Moskva voljela prekid vatre ili mirovni sporazum koji bi učvrstio njene trenutne dobitke na terenu, u stvari zadržavajući ono što ima, a to je oko 17 posto ukrajinske teritorije, uključujući kopneni koridor do Krima.
Moskva je imala oko 11 posto prije invazije tako da je Putin sve ovo mogao da proda kao pobjedu kod kuće. Ukrajinci, međutim, nikada neće prihvatiti prekid vatre dok se barem ne vratimo na podešavanja od prije invazije. Brutalnost ruskog napada također je učvrstila mišljenje u Ukrajini – izgleda da je Rusija spremna da zbriše Ukrajinu i Ukrajince sa lica zemlje. Pa gdje mogu da idu? Nemaju izbora nego da se bore.
Sada znam da je ista brutalnost natjerala neke Ukrajince da proguraju narativ da se rat ne može završiti dok cijela Ukrajina ne bude ponovo oslobođena, uključujući Krim i Donbas. Ali, u stvari, privatno, mnogi Ukrajinci su realističniji, i mnogi bi se zapitali zašto bi željeli nazad Krim i DNR i LNR s obzirom da je njihovo stanovništvo sada iskrivljeno u njihovim proruskim stavovima.
Ako NATO rasporedi vlastiti komplet 4. i 5. generacije protiv Rusije, to bi bilo gotovo za nekoliko sati. Putin to zna. On se suočava sa potpunim porazom ako eskalira – a oružje za masovno uništenje jednostavno nije opcija – rijetko se slažem sa nečim Borisom Džonsonom, a on je bio u pravu kada je dao slične komentare u Davosu.
Rusija – budućnost?
Zapravo, spornije pitanje nije kako će se ovaj rat završiti, jer će se apsolutno završiti ukrajinskom pobjedom. Ali što se dešava sa Rusijom nakon neizbježnog poraza?
Može li Putin opstati, a može li Federacija opstati? U tome vidim pristojnu šansu da vidimo kraj Putina i, iako to nije osnovica mog stava, mislim da je moguće da vidimo kolaps Ruske Federacije na mnoge nove države – kao što je to bio slučaj sa SSSR-om 1991.
Razmislite ovdje o Tatarstanu, Čečeniji, Dagestan… Federacija je mislim 89 regiona i autonomnih republika. Mogli smo da vidimo 20 novih država.
I ironija je da je Putin započeo ovaj rat da bi stvorio Veliku Rusiju, ali će vjerojatno neto efekat biti Mala Rusija.
