📽 Arhivski snimci RTVBiH otkrivaju jezive detalje koje svijet nije smio vidjeti
Radiotelevizija Bosne i Hercegovine, uoči 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, objavila je autentične arhivske snimke prvih preživjelih, koji su u julu 1995. godine uspjeli pobjeći iz horora tzv. “zaštićene zone” UN-a.
U tim potresnim snimcima, koji traju više od pola sata, žene, djeca i starci svjedoče o monstruoznim zločinima, masovnim ubistvima i izdaji međunarodne zajednice.
😭 “Sve su nam poklali… Gledala sam kako se ljudi vješaju da ne padnu u ruke četnicima”
U trenucima dok bježe sa djecom u naručju, majke kroz suze pričaju o krvavom pohodu srpskih snaga, o silovanjima, ubistvima, o očajničkim pokušajima muškaraca da se ubiju prije nego padnu u zarobljeništvo.
“Nema nama više života nikad. Naši ljudi su poklani. Više nikoga nemamo… Sve su nam poklali”, govori jedna od žena, čije riječi paraju dušu.
💣 Eksplozivna tvrdnja: “UNPROFOR je pomagao četnicima da nas spale!”
Jedna od preživjelih žena izjavljuje pred kamerom da je lično vidjela kako UN vojnici prenose snoplje i pšenicu kako bi četnici zapalili civile u Potočarima!
“UNPROFOR je četnicima dao puške, pancirke… ostali su samo u majicama i pantalonama. Mladić je došao i dijelio djeci čokolade, da opere krvave ruke za svjetsku javnost. Ali to se nikada neće moći oprati.”
Ova izjava baca strašno novo svjetlo na ulogu međunarodnih snaga u najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
🕯 Pakao “puta preko šume”: Neizvjesnost, krv i čekanje sinova koji se nikad nisu vratili
Dok su žene i djeca stizali na slobodnu teritoriju, mnogi muškarci – muževi, očevi, sinovi – krenuli su kroz šume, u nadi da će izbjeći masakr. Mnogi od njih nikada nisu stigli.
“Gledala sam kako se muškarci ubijaju jer nisu željeli pasti u ruke zločinaca…”, priča druga svjedokinja, a njihove riječi ostavljaju bez daha.
🛑 30 godina kasnije: Svijet još šuti, ali istina gori jače nego ikad!
Dok se BiH i cijeli svijet pripremaju za obilježavanje 30 godina od genocida u Srebrenici, snimci iz jula 1995. koje je objavila RTVBiH predstavljaju nezaboravan dokaz užasa, ali i poraz međunarodne zajednice koja nije zaštitila narod koji joj je povjerovao.
📢 Ove snimke moraju postati dio globalne historije, jer – kako reče jedna od preživjelih – “nikad se to ne smije zaboraviti, nikad oprostiti.”